Iz Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata ‘Jastreb’ počeli su objavljivati svoje reakcije na događaje u vezi Šibenske bitke koje je u svojoj knjizi ‘Samo istina’ objavio general Rahim Ademi.
Novom objavom Nikola Vukošić, ratni načelnik Policijske uprave Šibenik, poručuje: ‘Žalosno je kako na podrugljiv i ponižavajući način general Ademi piše o dr. Onesinu Cvitanu i junacima topničke bitnice Raduč na otoku Murteru.’
‘General Ademi se ruga i proglašava budalama, da ne kažem idiotima hrabre ljude koji su na bitnici Raduč u listopadu 1991. godine od korozije čistili topničke granate izvađene iz mora, umjesto da im oda priznanje zato što su ne misleći na vlastitu sigurnost i živote na taj poguban način priskrbili streljivo za obranu Domovine’, ističe Vukošić.
Njegovu objavu u nastavku prenosimo u cijelosti:
“Krajem rujna 1991. godine sagledavajući sigurnost šibenskog akvatorija nametnula se potreba da nešto učinimo za zatvaranjem Opatskih i Pašmanskih vrata. Nakon stavljanja u funkciju obalne bitnice Zečevo, Smokvica i Žirije, postojala je opasnost da nam brodovi JA uđu kroz murterski akvatorij. Dr. Onasin Cvitan koji je u to vrijeme često boravio na Murteru i danas pokojni Ante Markov, nakon što smo pričali o ovoj potrebi predložili su da iskoristimo stare položaje koje je napravila još Austro-Ugarska na brdu Raduč iznad Murtera. Zajedno smo obišli položaje i dogovorili da ćemo tu oformiti topničku Bitnicu.
Krenulo se u realizaciju. Rusmir Sačić, pričuvni djelatnik PU Šibenik, inače stručnjak za topništvo koji je u obrani Šibenskog kraja, a i šire učinio mnogo obećao je nekako pronaći dva topa da ih se postavi u za to predviđene potkope.
Policijski djelatnik Davor Čogelja dobio je zadaću da u suradnji s Kriznim stožerom Murtera i Uredom za obranu Šibenik pronađe potreban broj djelatnika te specijalnosti bilo premještanjem iz drugih postrojbi bilo mobilizacijom.
Dana 4. listopada 1991. bitnica na Raduču je službeno bila oformljena i započela je s radom. Prije nego stignu topovi bilo je potrebno očistiti položaje, potkope i ostale prostorije. Instalirali su vodove za električnu energiju. Posada bitnice bila je sastavljena od domaćih ljudi iz Murtera i Betine (vidi privitak). Oni su prvi dio zadaće obavili u kratkom vremenu i izuzetno kvalitetno.
Dok smo čekali da Sačić uspije nabaviti topove dogodila se jedna izvanredna stvar. Dr. Cvitan doznao je da je Željko Jonić uspio dovesti u skladište Autoremonta u Vodicama koje su tada koristili ZNG i PU jedan top. Kada ga je Cvitan vidio, a želeći pripomoći u obrani toga dijela bivše općine Šibenik i spriječiti eventualni prodor tenkova iz smjera Zadra, tražio je od Jonića da top odveze na Raduč, što je Željko i učinio. Prema kazivanju Cvitana i ostalih bio je prekrasan, sa dugom cijevi i obećavajući za daljinu njegovog djelovanja.
Na 113. strani u svojoj knjizi Ademi piše:
‘Na položajima ugledam dva topa s visoko podignutim cijevima i usmjerenim prema Benkovcu. Prepoznajem topove 100 T12, najmoćnije topove za uništavanje tenkova. Ljudi su već bili spremni da na zapovijed dr. Cvitana postave granate u cijev. Stoj, profesore! – povičem i približim se Cvitanu kako bi mu objasnio o kakvim je topovima riječ. Njihov je domet mali: za uništenje tenkova domet je do 3000 m, a za uništenje bunkera i drugih utvrđenja do 6000 m.
Prva granata koju ispale, objašnjavam mu, past će na Betinu. No Cvitan mi ne vjeruje. Topovi s tako dugačkim cijevima, kaže, imaju domet do Benkovca. Vi ste profesor prava, a ja profesor topništva i jako dobro znam mogućnosti ovih topova. Evo – kažem mu – za ova dva topa dajem vam četiri pokretna topa 85 mm pa ih stacionirajte na Raduč. Njima možete braniti akvatorij i kopno, jer njihova je zona djelovanja 360° s dometom od gotovo 16 km. Najprije te topove dovezi ovamo na Raduč, a poslije uzimaj ova dva topa. Nećeš ti mene prevariti! – kaže Cvitan ,a ja se uputim prema Rogoznici. Nedugo potom četiri topa smjestio sam na Raduč, ustrojio bitnicu, odredio zapovjednika i poslugu, izvršio kratku obuku i vratio se u Rogoznicu’.
Ovo što Ademi piše nema veze sa istinom. Nisu bila dva topa T12, nego jedan. Kaže da je Cvitanu obećao dovesti četiri topa, a nije dovezao ni jedan već je dva topa 85 mm dovezao Rusmir Sačić koji je kasnije dovezao i dva topa 88 mm, dok su topovi od 85 mm prebačeni na neke druge položaje.
Jadno je i žalosno kako na podrugljiv i ponižavajući način piše o dr. Cvitanu koji je zaslužio svaku pohvalu što je dovezao taj jedan top T 12 na Raduč u najboljoj namjeri da brani prostor oko Murtera i eventualni napad JNA od Zadra prema Šibeniku. Mnogi od nas kako onda tako i danas da vide taj top ne bi znali njegovu namjenu i karakteristike. Pa zato u vojsci i postoje razni rodovi i specijalnosti, a u ovom slučaju to su topnici. Dr. Cvitan je dokazani profesor i doktor pravnih znanosti, a za Ademija koji za sebe kaže da je profesor topništva, što god se više bavimo razobličavanjem laži u njegovoj knjizi stiče se dojam da je on priučeni topnik.
U vezi s njegovim gore napisanim istinama mi sada želimo pojasniti kako se uistinu tada sve događalo. S topom T12 pojavio se problem. Posada, iako je dobar dio znao rukovati topovima, nije imala dodira sa takvim topom, pa je Ante Markov zvao Cvitana da hitno dođe na Raduč. Kada je došao do njih, rekli su mu da nisu do sada pucali takvim topom i trebalo bi naći nekoga da ih uputi. Cvitan se sjetio Ademija koji je slovio kao vrstan topnik i pozvao ga da dođe na Raduč.
Kada je Ademi došao ni on nije znao o kakvom je topu riječ. Zajedno su otvarali sanduke rezervnih dijelova i u njima pronašli tehničku knjižicu. Čitajući zajedno ustanovili su da se radi o protiv tenkovskom topu T12. Tada je Ademi rekao Cvitanu da on s ovim topom može tući jedino Betinu i da bi bilo najbolje da njemu prepusti ovaj top jer mu treba za Gaćeleze. Na to mu je Cvitan rekao da hoće, ali da mu prethodno doveze drugi. Ademi je rekao da će dovesti dva. Na to je Cvitan pristao.
Međutim Cvitan je popustio ne želeći dovoditi u pitanje obranu našeg teritorija dozvolio mu je da odmah uzme top vjerujući da će ispoštovati dogovor. Topove koje spominje Ademi na Raduč je dopremio Rusmir Sačić, a one on. Sačić je uputio iz svoje grupe topničkih mehaničare Željka Cukrova, Branka Mužara, Desimira Juragu i Antu Dorbića da postave postolja za topove 85 mm, što su oni uspješno učinili uz pomoć posade bitnice.
U međuvremenu smo u dogovoru s gospodinom Jurasom, predsjednikom Kriznog stožera, i dogovorili da Sačića postavimo za voditelja topničke radione u VRTZ Velimir Škorpik gdje je bilo puno posla oko popravljanja i kompletiranja raznih topova pribavljanih iz vojarni od Šibenika do Pule, a i šire. Sačić je na neki njemu svojstven način nabavio dva topa 85 mm bez podvoza i poslao topničke mehaničare da ih ugrade na već pripremljena postolja, što su oni i obavili 12. listopada 1991. godine.
Topovi su isprobani i od toga dana su bili u funkciji, ali ne u Ademijevom Drugom protuoklopnom raketnom divizionu nego kao bitnica Policijske uprave Šibenske. On za to vrijeme tamo nije dolazio ni vršio obuku već su to radili zapovjednik Roko Ježina i njegov zamjenik Mate Juraga.
Dr. Cvitan se tom bitnicom više nije bavio jer je vidio da sve funkcionira. Na bitnici su topovi, za koje je on vjerovao da ih je tamo dovezao Ademi i sigurno bi u to bio uvjeren i danas da nije gotovo nevjerojatnih laži koje general Ademi iznosi u svojoj knjizi ‘Samo istina’.
Ademi nadalje na 133 strani piše: ‘Nekoliko dana poslije, kada su odlučili izvršiti probno gađanje čujem preko motorole kako zapovjednik bitnice obavještava nadređenog u šibenskoj policiji da ne mogu staviti granatu u cijev, a ovaj im kaže da uzmu turpiju i izbruse granatu. Zapovjedniku odmah zapovijedam da stanu, žurno odlazim na Raduč i ustanovljavam da su, umjesto 85 mm, preuzeli municiju kalibra 88 mm. Zapovijedam da tu municiju vrate u Rogoznicu i preuzmu municiju 85 mm. Poslije nije bilo nikakvih problema’.
Naš istinoljubivi general Ademi očigledno ima nekakav kompleks od policije pa zbog toga na nekoliko mjesta u knjizi želi policiju ismijavati i omalovažavati. U ovom konkretnom njegovom izmišljenom događaju istina je ovo: Rusmir Sačić je procjenjujući da postoji opasnost da magistralom od Zadra tenkovi mogu nebranjeno proći prema Vodicama i Šibeniku, na Raduč dana 20. siječnja 1992. godine dovezao dva topa 88 mm na podvozju sa mogućnošću djelovanja 360°. Na vrhu Raduča uređeni su položaji za ta dva topa. Tu nikada nije bilo topova 85 mm kako piše Ademi i to 4 komada. Kako je bila oskudica za granate 88 mm, Sačić je sa ljudima iz Pule dogovorio da iz mora izvade municiju koju je JNA bacila u more prilikom napuštanja Pule. Uspjeli su izvaditi oko 600 granata.
To je streljivo došlo na Raduč s topovima. Kada su išli probati topove, prema kazivanju zapovjednika bitnice gospodina Roka Ježine, u jedan top je granata ušla u cijev bez problema, a u drugom je zapinjala zbog korozije. To su očistili i nije bilo nikakvih problema i sve granate su normalno ulazile u cijevi i granate su bile ispravne.
Dakle nije bilo nikakvog turpijanja granata kako bi stale u topove drugog kalibra, nego je bila riječ o čišćenju granata od korozije. Bilo je to hrabro i svrhovito, a Ademi se s tim ruga i proglašava budalama, da ne kažem idiotima hrabre ljude koji su na bitnici Raduč u listopadu 1991. godine od korozije čistili topničke granate izvađene iz mora, umjesto da im oda priznanje zato što su ne misleći na vlastitu sigurnost i živote i na taj poguban način priskrbili streljivo za obranu Domovine.
Bitnica na Raduču bila je pod zapovjedništvom policije od 4. listopada do 30. listopada 1991. godine kada prelazi u 113. brigadi HV-a u kojoj je tada načelnik topništva bio Ademi. Prilažemo i evidencije pripadnika policije bitnice vođenih radi isplata plaća. Bitnica Raduč je pod Ademijevim zapovjedništvom bila samo do trećeg mjeseca 1992, a nakon toga prelazi u HRM.
Topovi 85 mm iz potkopa na Raduču premješteni su na neke druge položaje, na koje mi ne znamo jer to više nije bila naša briga.
Mi u policiji nismo znali da su na Raduč dovezeni jedni, a vraćani drugi topovi jer je tada tim bitnicama zapovijedao Ademi. Dva topa od 88 mm dovezao je, kao što je rečeno, Rusmir Sačić s ciljem da otkloni nedostatak u obrani šibenskog područja što je Ademi kao zapovjednik topništva 113. brigade HV, propustio učiniti. Sačić je bio voditelj topničke radione u VTRZ u Šibeniku. On je obilazio teren, pomagao mnogima da se uspostave bitnice kako na području Zadra tako i na području Dubrovnika i u to vrijeme radio je po svojoj savjesti i najboljim namjerama, koji je bio istinski topnik.
Sačić je pronalazio neispravne topove i dovozio u VRTZ gdje su on i topnički mehaničari od nekoliko neispravnih složili jedan ispravan i slali na položaj. Bilo je i topova prepiljenih cijevi koje je ta ekipa iz VRTZ na čudesan način osposobljavala.
Što je najžalosnije, sve ono što su radili ti besprimjerno hrabri i sposobni ljudi, palo je u zaborav i za sve ono što su učini ili ni oni ni Rusmir Sačić nisu dobili ništa ni činove ni odličja, a neki čak ni mirovi za razliku od Ademija kojemu je sve išlo na ruku i okitio se činom generala i odličjima, a sada ne samo što u svojoj knjizi ‘Samo istina’ piše neistine, nego se još i ruga s tim hrabrim ljudima bez čijih domoljubnih djela ne bi bilo ni topova ni pobjeda.’
EDIT:
Molimo da uvažite i objavite ispravak netočnog navoda u našoj objavi: General Ademi uopće ne zna gdje su i kako bila raspoređena topnička oružja tijekom bitke za Šibenik i oslobađanja Šibenskog mosta u rujnu 1991. godine, a nije mu poznato čak ni gdje je poginuo šibenski topnik branitelj Branko Tamfara
U izjavi Marka Pulića,u privitku objave navodi se da je on, Marko Pulić bio pripadnik posade MB 120 u koja je djelovala s paljbenog položaja u Vukšiću 1. kolovoza 1991. godine na neprijatelja u rajonu Mačkovog kamena.
Umjesto: pripadnik posade MB 120 treba pisati: zapovjednik policijskih snaga na području Lišana u srpnju 1991. godine. Policijskim snagama Pulić je zapovijedao do preuzimanja položaja od strane postrojbi 113. brigade HV.
Točno je da je Marko Pulić preko prijatelja iz Vojne akademije nabavio računalo HP s programom za topništvo pomoću kojeg je bilo moguće precizno pogađati ciljeve.
Nikola Vukošić, ratni načelnik Policijske uprave Šibenik.
M.M. /Foto: press
