Visoki upravni sud donio je danas odluku po kojoj se obustavlja odluka zagrebačke Gradske skupštine o izmjenama u mjeri roditelj-odgojitelj do donošenja odluke Suda o tome je li ovaj mjera zakonita.
To znači da će se naknade od cca 4200 kuna mjesečno za obitelji s troje ili više djece nastaviti isplaćivati u tom iznosu i od svibnja, iako su trebale, obustavljenom odlukom Skupštine, pasti na 1000 kuna.
Donošenjem današnje odluke Visoki upravni sud je potvrdio pravno stajalište nas nekolicine pravnika koji smo pravovremeno ukazali Tomislavu Tomaševiću da će odluka pasti na Visokom upravnom sudu jer je riječ o ukidanju stečenih prava što se ne može činiti odlukom Gradske skupštine koja ima snagu podzakonskog propisa.
Činjenica da je donesena odluka o obustavi odluke zagrebačke Gradske skupštine o roditeljskim naknadama potvrđuje osnovanu sumnju Visokog upravnog suda da odluka o ukidanju stečenih prava roditelja-odgojitelja nezakonita .
Ovom odlukom Visoki upravni sud šalje jasnu poruku Tomislavu Tomaševiću i platformi (NE)Možemo da je vlast ograničena zakon.
Tomislav Tomašević i platforma Možemo došli su na vlast u Zagrebu nošeni na zlatnim krilima i uz neviđenu podršku medija i većine građana Zagreba. Isti ti mediji koji su ih prikazivali Mesijom, spasiteljem Zagreba, brzo su shvatili da Možemo, u biti, ne može ništa. Shvatili su da osim iskazane političke volje, nemaju jasno određene prioritete, strategiju i ljude koji bi to proveli.
Aktivisti su dobili vlast, a ne znaju što s njom i kako raditi. Zrcali se ne samo da ne znaju što i kako i da tapkaju u mjestu, nego da nemaju znanja, nemaju projekte ,a boje se pomoći i znanja stručnih ljudi koji nisu dio njihove Platforme. Nemaju dovoljno teoretskog, a poglavito praktičnog znanja za upravljanje Gradom i velikim sustavima.
Tomislav Tomašević, Danijela Dolenec, Luka Korlaet, Ivana Kekin, Sanda Benčić i drugi iz užeg sastava Možemo djeluju i rade kao partijski komesari. Shvatili su, odmah nakon preuzimanja vlasti, koliko su „tanki“ pa je Tomašević svima zabranio javne nastupe. Namjera je bila prikriti vlastito neznanje i nesposobnost za vođenje Zagreba.
Brzo je ta strategija doživjela fijasko jer su si Tomašević i njegovi odbrani suradnici počeli “pucati u noge”. Neosporno je da su nespremni došli na vlast te da im svakim danom sve više “mangupi u njihovim redovima” dolaze glave.
Da bi mogli nešto napraviti, nužni su im neovisni stručnjaci, koje će nakon slučaja Nikole Vukovića i Ante Samodola, vrlo teško pridobiti da im se priključe. Shvatili su to i mediji koji su ih doveli na vlast, a možda i sam Tomašević.
Doveli su na čelo Zagrebačkog holdinga nesposobnu Upravu, koju su javnosti lažno predstavili kao kompetentne i sposobne stručnjake. Koliko su sposobni pokazuje činjenica da je zahvaljujući njima i Tomaševiću odmah pao kreditni rejting Zagrebačkog holdinga. Pad rejtinga će građen Zagreba koštati najmanje 100 milijuna kuna prigodom predstojećeg refinanciranja duga Holdinga.
Nesposobni Tomašević i nesposobna Uprava bave se otpuštanjem radnika, umjesto povećanjem prihoda, da uvedu u sustav naplate sve korisnike koji koriste ,a ne plaćaju usluge Holdingu godišnje bi povećali prihod za najmanje 100 milijuna kuna. Naravno oni ne samo da ne znaju kako mogu povećati prihode, dapače ne znaju kako i na koji način. Uostalom sve će to Zagrepčani platiti.
Građani Zagreba tražili su promjene i suštinske reforme, glasali su za promjene, glasali su za Možemo, a dobili (NE)Možemo koji u biti ništa ne zna niti može. Uskoro će biti godina kako su došli na vlast u Zagrebu, a nemaju niti jedan novi projekt, a pametuju i „prodaju“ znanje poput Sandre Benčić te pokazuju svoje pravo lice, lice „rigidnih ljevičara“ kojima smeta sve s prefiksom hrvatski.
Zamislite da takva ekipa preuzme vođenje države.
Pero Kovačević
