Politički analitičar Žarko Puhovski za N1 komentirao je političke aktualnosti koje su u posljednje vrijeme u fokusu javnosti. Obrušio se na HOS, oporbu, ali i premijera Plenkovića.
Je li vas iznenadilo da je premijer sazvao sastanak sa svim strankama oko pitanja arbitraže sa Slovenijom?
Plenković se bavio mjesecima da skupi 76 ruku, a za neke stvari to nije dovoljno. Sad se pojavljue pritisak izvana na koji bilo lakše reagirati ako ima širu bazu. Ima samo jedno rješnje – da se de facto prihvati sadržaj tog sporazuma, ali da de jure to bude sadržaj dvostranog dogovora tako da Hrvatska bude zadovoljna jer ne priznaje arbitražu, a Slovenija tim sadržajem koji, nota bene, objema stranama više-manje dodgovra.
Slovenija je u teškoj situaciji jer je na njoj da mijenja postojeće stanje. To dovodi Sloveniju u paradoksalno lošiju poziciju jer traži promjenu, a to znači ako Hrvatska ne pristaje da Slovenija mora koliko toliko nasilno gurati, a to će joj umanjiti ugled u svijetu. Dvije strane se mogu dogovoriti da sadržaj ostaje isti, koji Hrvatskoj više-manje odgovara kopneno, a Sloveniji pomorski, ali ne u potpunosti. Može se reći da nitko nije loše prošao.
Bi li Slovenija pristala na takav dogovor i hoće li pristati na eventualnu koncesiju ili dogovor oko ribolovnog područja?
Ja mislim da neće pristati i mislim da to za Hrvatsku nije bitno. Hrvatska se predugo bavi s 50-ak ljudi, a tisuće odlaze iz zemlje. Istovremeno destine ribara su ostale bez brodova koje su zamijenili u EU. Tako da ovo ne može biti tako veliki problem. Slovenija mora progutati neke knedle i prihvatiti da se sadržaj provodi, a ne forma. Kod njih je došlo do najgoreg nacionalističkog mahnitanja na čitavom području bivše Jugoslavije.
Hoće li rješenja biti?
Bit će postignuto u roku od 6 do 8 mjeseci. Kad prođu izbori. Uvjet je da ne dođe do ozbiljnijeg incidenta, a na to se nikad ne možete kladiti. Imali smo tisuće slovenskih turista, a nema nijednog incidenta. To je svakako dobro.
Kakav će biti rezultat sporazuma HDZ-a i HNS-a?
Boris Jokić je bio lijepa fizionomjija iza koje su se radile prave stvari i o toj fizionomiji ne treba voditi previše brige ako sadržaj ostane. 100 dana ministrice – nešto je to neobično. U toj svečanosti je rekla da nije važno čiji su stručnjaci nego da oni budu unutra.
Vican je pisala predsjednici. Ona se iz nekih svojih razloga odlučila ponašati kao Josipović da sad pokuša malo na ovu stranu podržati ministricu, a tamo kazati za ploču HOS-a nešto što bi se nekima drugima moglo svidjeti. Mogla bi zato kao Josipović mogla proći na izborima. To je Vican pogodilo. Ona je ni kriva ni dužna postala simbol točke iza koje se stanačka desnica ne želi povući, ne zato jer bi ona bila desno, nego je proglašena točkom obrane od nadiranja ideologije. To je naravno histerija, ali je to politčka činjenca.
Plenković stalno živi s brojem 76 pred očima. On ne može znati na koga sve može računati ako se takav problem dogodi. Veći problem su moderni desničari od radikalnih, to su oni koji su uz Stiera. Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.
Hoće li Dijana Vican otići?
Ona će, kako se sad čini, otići… Premijer je rekao za Vican jednu nevjerojatnu formulaciju: ”Podržavam sve što ona radi”. Mora se sad sam izvući iz toga. On će morati naći funkciju za nju.
Kad je riječ o ploči HOS-a pojavila se incijativa za povratak ploče. Kako je prošla ova runda po tom pitanju nakon što je ploča izmještena?
Predsjednik se bavi kupovanjem vremena. Makne ploču 15 kilometara pa onda tamo bude kosturnica partizanska, ali stvar se kao malo smirila. To tako ne ide. Jedno rješenje koje se pojavilo je zafrkantski prijedlog na internetu da se napravi postmoderna inačica štafete tj. da se trči s tom pločom po raznim dijelovima Hrvatske jer bi to bilo riješenje kad ne znate kud ćete s njom.
Ako se prihvati da je Jasenovac mjesto pijeteta onda je to i Vukovar. S druge strane mjesta pijeteta bi značila da hrvatski zakoni tu ne važe i da to bude corpus separatum i tu se vraća pitanje o poziciji HOS-a. Oni dugo nisu bili dio službene vojske i treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna.
Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav.
Ovo micanje ploče je zapravo ilegalno. Nema druge nego reći – to je ustaški, koljački pozdrav koji nije prihvatljiv. Ljudi su se borili za krive vrijednosti na pravoj stani. Treba reći da su se borili za Hrvatsku, ali ideologiju staviti u zagradu.
SDSS drži ključeve vlade. Na koji način premijer može riješiti njihovu poziciju?
Vlada ima prednost koja se sad pokazala – ona ima novaca. Sve se ne može kupiti jer neke simbolične stvari nisu za prodaju. SDSS se u nekoliko navrata oštro pokazao pa se povukao. Pupovac je u 2-3 navrata imao najbolje oporbene govore u Saboru pa govor završio s ”podržavam vladu”.
Događa im se da imaju oporbu unutar manjine i to im daje da misle o stvarima. Pitanje je što će biti is HNS-om i Bandićem…
Jadni Plenkovć ima stalno 4-5 nepoznanica i to se ne da riješiti i to je njegov glavni problem i zato se vlada ne bavi svojim poslom. Zato ja mislim da su izbori do kraja godine mogući.
