U 67. godini života preminuo je Ivan Gudelj, jedna od najvećih legendi Hajduka i hrvatskog nogometa. Preminuo je u zagrebačkoj bolnici nakon komplikacija poslije teške operacije karcinoma. Njegova karijera, prekinuta na samom vrhuncu zbog bolesti, ostaje jedna od dramatičnijih priča u povijesti sporta, a njegova borba i životna snaga nadahnule su generacije
Ivan Gudelj rođen 21. travnja 1960. u Imotskom, odrastao u Zmijavcima, od malih je nogu pokazivao talent koji je bio prevelik za lokalne terene. Nogomet je počeo igrati u Mračaju iz Runovića, a u Hajduk je stigao kao pionir 1975. godine, na preporuku Andrije Ankovića.
Već godinu kasnije Josip Duvančić gurnuo ga je u prvu momčad. Bio je to početak jedne od najblistavijih karijera u povijesti splitskog kluba.
Za seniore je debitirao 1977. na Trofeju Marjana, a prvi pogodak postigao je protiv Budućnosti godinu kasnije. Cijelu karijeru proveo je u Hajduku, odigravši 362 utakmice i postigavši 93 gola.
Bio je svestran, moderan, fizički nadmoćan igrač koji je mogao igrati na više pozicija, ali je najviše ostao zapamćen kao veznjak koji je diktirao ritam utakmice.
Ivan Gudelj s roditeljima u Imotskom
Osvojio je prvenstvo Jugoslavije 1979. i Kup Jugoslavije 1984., a bio je dio momčadi koja je igrala četvrtfinale Kupa prvaka 1980. protiv Hamburgera, jednoj od ponajveće utakmice u Hajdukovoj povijesti, i polufinale Kupa UEFA 1984. protiv Tottenhama.
Utakmicu protiv HSV-a mnogi pamte kao epski okršaj. Hajduk je na Poljudu slavio 3:2, ali je HSV prošao dalje zbog pobjede 1:0 u Hamburgu. To je bila jedna od onih utakmica koje su stvarale mitologiju kluba, a Gudelj je bio njezin ključni dio.
Utakmicu protiv HSV-a pamtim i po jednom osobnom detalju. Moj tadašnji profesor Zemljopisa Ivan Topić, inače veliki navijač Dinama, u kavani je pljunuo šamarčinu gostu koji se radovao kad je Hrubesch u 2. minuti zabio za vodstvo HSV-a.
Gudelj je već kao junior stekao međunarodni ugled. Godine 1979. bio je kapetan omladinske reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila europski naslov, proglašen je najboljim igračem turnira, a u tadašnjim izborima dobio je priznanje najboljeg mladog igrača Europe.
Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 33 utakmice i zabio tri gola. Bio je najmlađi kapetan u povijesti reprezentacije, a L’Equipe ga je 1982. uvrstio u idealnu momčad Svjetskog prvenstva u Španjolskoj.
Bio je igrač kojeg su željeli Bordeaux i Real Madrid – klub koji mu je, prema navodima HNS-a, ponudio predugovor. Sam Gudelj kasnije je govorio da je planirao otići u Madrid čim mu tadašnji propisi dopuste transfer.
A onda se sve srušilo u jednoj minuti.
Na utakmici protiv Crvene zvezde 13. rujna 1986. na Poljudu, Gudelj je pao nakon duela i ostao ležati. Mislilo se da je riječ o iscrpljenosti, ali nalazi su pokazali hepatitis B, žestoku formu. Bila je to njegova posljednja utakmica.
Imao je samo 26 godina, bio je na vrhuncu karijere, pred vratima najvećih europskih klubova. “Dječak iz malih Zmijavaca dođe u veliki grad Split, u veliki, poseban klub, Hajduk, i onda mu se do 26. godine ostvare svi snovi… a onda u jednoj sekundi doživiš šok i sve izgubiš”, govorio je kasnije.
Prve mjesece proveo je u karanteni. Ljudi su ga izbjegavali, prelazili na drugu stranu ulice, nisu mu htjeli pružiti ruku. Bio je lažno povezivan s AIDS-om. “Jedan poznanik se zabio u stup kad me trebao sresti jer nije mogao vjerovati da hodam cestom”, pričao je.
Razmišljao je o bijegu na Tibet, ali je shvatio da bolest nosi sa sobom. Snagu je pronašao u vjeri i obitelji, supruzi Mirjani, koja je bila njegova najveća potpora sve do svoje prerane smrti 2015. godine, te dvjema kćerima, Ivani i Đani.
Hajduk mu je produžio ugovor nakon dijagnoze kako bi mu olakšao život. Klub je tada pokazao ljudskost, a Gudelj je ostao vezan uz Hajduk do kraja života. Bio je uz veterane, radio s mladima, sudjelovao u klupskim događajima, bio dio duše kluba.
Nakon što je prihvatio da se više neće vratiti na teren, okrenuo se trenerskom poslu. Postao je izbornik olimpijske reprezentacije Jugoslavije, vodio Primorac, Zadar, austrijski Vorwärts Steyr i Dubrovnik. Radio je u HNS-u kao instruktor za Dalmaciju i izbornik mlađih selekcija, uključujući U-16, U-17 i U-21 reprezentaciju.
Tijekom sezone 2005./06. bio je trener prve momčadi Hajduka. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu i stekao zvanje profesora kineziologije.
Njegova životna priča postala je inspiracija. Blaž Duplančić napisao je knjigu “Hajdučka priča”, a Tomislav Žaja snimio dokumentarni film “Ivanova igra”, nagrađen kao najbolji sportski dokumentarac na Austria International Film Festivalu i prikazivan na UEFA TV-u.
Gudelj je postao ambasador borbe protiv hepatitisa, sudjelovao u akcijama i kampanjama, govorio o važnosti testiranja i liječenja.
U ljeto 2023., punih 37 godina nakon dijagnoze, stigli su nalazi KBC-a Split: virus je nestao iz krvi. Bio je to medicinski raritet, gotovo čudo. Gudelj je pobijedio hepatitis B. Ta pobjeda bila je simbolička, ali i tragična – bila je samo uvertira u posljednju bitku koju nije uspio dobiti.
Ivan Gudelj preminuo je nakon kratke i teške bolesti, nakon komplikacija poslije operacije karcinoma. Otišao je velikan koji je nadilazio sport. Bio je prototip modernog nogometaša, igrač koji bi mogao igrati i danas, jedinstven po fizičkim i mentalnim sposobnostima, ali iznad svega – po ponašanju, karakteru i ljudskosti.
Bio je jedini Hajdukovac kojem su pljeskali i navijači Dinama. Bio je čovjek kojeg su voljeli svi koji vole nogomet. Otišao je tiho, kako je i živio. A iza njega je ostala priča koja se ne zaboravlja.
M. Marković/Foto: hnk Hajduk
