Ostojić je podnio tužbu zbog izjava izrečenih u emisiji “Bujica” emitiranoj 25. studenog 2015. na Osječkoj televiziji, u kojoj je za stradavanje vukovarskog branitelja Darka Pajičića, zbog prekomjerne uporabe policijske sile, prozvan Ostojić, kao tadašnji ministar unutarnjih poslova.
Pajičić je umro dvije godine kasnije, a dio branitelja smatra policiju odgovornom za njegovu smrt.
U emisiji Bujanec je Ostojića nazvao “beskrupuloznim ministrom Ostojom Rankovićem“, u prilogu prenio izjavu Zdravka Tomca “Uzrok zla: Ranko Ostojić i Zoran Milanović, jer njih dva jedini odlučuju bez ikakve političke kontrole” te izjavu Zvonimira Trusića kako su Ostojić i ostali dijelovi tadašnje vlasti hrvatsku policiju pretvorili u dio represivnog aparata za obračun s neistomišljenicima.
Obrazlažući presudu sudac Ivan Sajter istaknuo je kako je sloboda izražavanja novinara pravo zajamčeno Ustavom i međunarodnim konvencijama, ali je Bujanec prekršio pravila profesije iz Kodeksa časti hrvatskih novinara, koji propisuje da je novinar dužan poštovati kulturu dijaloga, uvažavati čast i ugled osoba s kojima polemizira, a kada postoje različita stajališta o nekom slučaju dužan je predstaviti sva stajališta javnosti, a ne samo jedno.
Bujančev odvjetnik Emil Havkić nakon presude je najavio žalbu, a u završnoj je riječi ustvrdio kako se radilo o novinarskom poslu, na temelju tadašnjih Bujančevih saznanja, i iznošenju vrijednosnih sudova, pa stoga nema osnova za tvrdnje o uvredi i teškom sramoćenju.
Bujanec je iznenađen presudom:
“Iako presuda nije pravomoćna mogu reći da iz nje proizlazi da je Darko Pajičić valjda ubio sam sebe, a da novinari političarima, izgleda, ne smiju davati ni nadimke. Ali ja ću ipak Ranka Ostojića nazivati “Ostoja Ranković“, a što se samog suca Sajtera tiče sada očekujem da ga Vladimir Šeks postavi za ministra pravosuđa.”
MP/foto:pxll
