Pater Ike Mandurić, isusovac iz Palmotićeve ulice u Zagrebu, stao je na vrata crkve sv. Marka i spriječio sukob policije i prosvjednika.
Pater Ike nije župnik u Crkvi sv. Marka već je došao dati podršku prosvjednicima, a činio je to u više navrata u šatoru u Savskoj ulici.
Uz njega se moglo vidjeti i don Damira Stojića, studentskog kapelana. Pater Ike Mandurić studentski je kapelan bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, a trenutačno je zadužen za rad s mladima u Studentskom katoličkom centru, popularno zvanom SKAC.
Mladi ga doslovce obožavaju, a za svećenika se zaredio u zreloj dobi. Kao diplomirani arhitekt u isusovački novicijat stupio je 1999., a za svećenika je zaređen 2009. Svoj je duhovni poziv odabrao u 37. godini života.
U mladim danima aktivno se bavio sportom, bio je perpektivni bacač koplja (s jednog natjecanja u bacačkim disciplinama donio je čak tri medalje) 90-ih je bio hrvatski branitelj, a onda se zaredio za svećenika.
“Bog me je pozvao i ne bih mogao živjeti da nisam pošao za tim pozivom”, objasnio je prijateljima zaređenje za svećenika.
Na početku braniteljskog prosvjeda često je s mladima dolazio predvoditi molitvu u Savsku. Pred Ministarstvom se zatekao i kad se branitelj zapalio benzinom pa ga je pater Ike gasio:“Sinoć sam gasio branitelja koji gori. Čim se plamteća buktinja srušila na pod, skočio sam sa stepenica, odbacio megafon, strgnuo sam jaknu sa sebe i počeo ga njome gasiti. I Vito isto tako. Mahali smo i bjesomučno mlatili i mlatili po vatri iz sve snage, ali nije išlo. Žamor i vrisak mladih koji su do tada s nama molili krunicu, činili su vrijeme nemoguće dugim. Netko je bacio i jednu deku na njega, ali i dalje bukti. Nastojao sam mu jaknom barem prekriti lice da dobijemo na vremenu, ali nije puno pomagalo. Činilo se da ćemo izgubiti bitku.
Čovjek, branitelj, gori, tu preda mnom, i ne mogu ga ugasiti. Dok najednom: „Aparat za gašenje, aparat za gašenje!“ – zavikne tko. Sekunde su bile kao minute dok nisu dotrčali s aparatom za gašenje… Tko bi se nadao da postoji i aparat za gašenje. Suknu bijeli dim, sve nas prekri oblak, i ugasiše vatru. Učas liječnici, stadoše s njega skidati odjeću, stavljati obloge. Počeo je jaukati. Živ je! Nakon nekoliko minuta i policija, hitna iz grada…”, napisao je u tekstu za poratl Narod.hr.
“Povreda dostojanstva branitelja, marginaliziranje, zapostavljanje, šutnja, površno slavljenje državnih blagdana, podučavanje krive, netočne povijesti, „zbrinjavanje“ branitelja u kojem ih se miče s pijedestala sadašnjosti i povijesti – to je uzrok svih nezadovoljstava i pravi stres, pravi PTSP. Jer, oni ne mogu živjeti s tim da je njihova žrtva bila bespotrebna i suluda.
No, oni se ne mogu niti izboriti za dostojanstvo svetinje koja im je sveta, pa hoće nestati s lica zemlje, i svojim nestankom izreći posljednje ogorčenje. Oni ne mogu vratiti dostojanstvo Domovini jer oni nisu na vlasti, ali ne mogu niti živjeti s tim da onaj tko je na vlasti, to sveto obeščašćuje. To je dužnost vlasti! Svaka vlast ima dužnost, i mora učiniti to da branitelji nekoliko puta godišnje sjede počasnim ložama, ili prolaze u svečanim defileima”, napisao je pater Ike nakon toga događaja, poručivši braniteljima da se ne boje.
