RAVNATELJICA Javne ustanove spomen područje Jasenovac (JUSP) Nataša Jovičić ispričala se što je dozvolila postavljanje vijenca s natpisom ‘Stradalima logora Jasenovac od 1941. do 1951.’ godine.
Vijenac je položila Hrvatska nacionalna platforma i za to je dobila izričitu dozvolu upravo od ravnateljice Jovičić. Čemu sad ta isprika?
>>Nataša Jovičić, ravnateljica JUSP Jasenovac ispričala se zbog vijenca ubijenim od ’45. do ’51. godine
Zašto bi nekog trebalo smetati polaganje vijenca stradalima u jugoslavenskom teroru? U kakvoj to zemlji živimo kada ravnateljica ustanove koja se bavi čuvanjem digniteta nečijeg stradanja, prema stradanju drugih pokazuje odbojnost i ima se potrebu ispričati i ograditi?
Kakvo je to ludilo ušlo među ljude ove Lijepe naše domovine kada jedni ne dozvoljavaju drugima žalovanje svojih pokojnika? Kakva je to država u kojoj se patnje i stradanja jednog naroda blate teškim riječima i zabranjuje odavanje počasti? Zar će hrvatsko društvo ovu sramotnu ispriku ravnateljice komemoracija prihvatiti kao nešto normalno?
Također je skandalozna izjava Slavka Goldsteina kako je taj vijenac negiranje holokausta. Bilo bi dobro da Goldstein javnosti objasni u kojem se točno dijelu natpisa ‘Stradalima logora Jasenovac od 1941 do 1951.’ negira holokaust i negiraju državni zakoni.
Ovakva diskriminacija stradanja, ovakva bešćutnost prema odavanju pijeteta stradalima komunističkog terora jugoslavenskoga režima pokazuje tešku deformaciju hrvatskoga društva ili barem onih koji sudjeluju u takvom necivilizacijskom činu.
U delegaciji Hrvatske nacionalne platforme bio je unuk čiji je djed stradao u tom logoru 1949. godine. Zar je njegovo pravo da položi vijenac, ali i pravo tisuća ili desetine tisuća ljudi čiji su bližnji ubijeni u tom logoru nakon 1945. godine ispod prava onih ubijenih prije 1945. godine? Zar u Hrvatskoj postoji diskriminacija mrtvih?
Zar u Hrvatskoj postoji diskriminacija žrtava? Zar su nečije žrtve vrednije od onih drugih? Zar su nečije patnje važnije od drugih? Nije valjda da to ima veze s nacionalnom pripadnošću ovih ili onih ubijenih u tom logoru? Nije valjda da gospođa Jovičić ili Slavko Goldstein prebrojavaju krvna zrnca žrtava jednog teškog zločina?
Hrvatska nacionalna platforma je uredno zatražila dopuštenje za svoju delegaciju i to je dopuštenje dobila čak i u pismenom obliku. Međutim, odmah pri dolasku kustos muzeja Spomen područja Jasenovac je rekao da je ravnateljica zabranila polaganje zbog natpisa na vijencu. Zaputili smo se do ravnateljice, bilo je na tom mjestu puno novinara, svi su nešto snimali i uzimali izjave, stoga je nejasno o kakvim dozvolama za snimanje g. Jovičić priča?
Osim toga kamera je bila dignuta i uperena iz male blizine, što se vidi na snimkama. Ravnateljicu Jovičić nitko nije ni na što prisiljavao, razgovor je tekao polako, čak i srdačno, sve je bilo objašnjeno tko smo i što želimo, a što se vidi na oba videa koja smo snimili.
Također uvlačenje ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića u cijelu priču je potpuno pogrešno. Ministar Hasanbegović nema nikakve veze s inicijativom HNP-a, u društvu ravnateljice Jovičić je čekao dolazak premijera Oreškovića, dakle na tom se mjestu zatekao potpuno slučajno.
Kako bilo, tužno je čitati priopćenje ravnateljice JUSP-a u kojem ona čini ružnu diskriminaciju stradalih ljudi u vihoru jednog turobnog vremena naše povijesti. Tužno je i ako to njeno priopćenje ostane bez odgovarajuće društvene reakcije.
Dijeliti žrtve prema ideologiji, totalitarizmu koji ih je ubio sramotno je i nedostojno civilizacije u kojoj živimo. To se ne smije raditi. To pogotovo ne smije raditi osoba koja rukovodi ustanovom koja se bavi čuvanjem uspomene na nečije patnje.
Jer onaj tko dijeli mrtve taj stvara podjele i među živima.
Hrvatska Nacionalna Platforma
