IZBORNA noć koja se za mnoge od nas pretvorila u noćnu moru iza nas je. Ostali su dojmovi i vrlo gorak okus svega. Meni osobno od svega je užasna, teško prihvatljiva spoznaja da imamo 1.490.000 ljudi kojima su i Hrvatska i hrvatski narod načelno i apsolutno nevažni
Imamo 500.000 tisuća branitelja! Imamo 320.000 blokiranih! Imamo 280.000 nezaposlenih. Imamo 90.000 onih koji rade ali ne primaju redovito plaću! Imamo 100.000 do 200.000 onih čija su djeca otišla u daleki svijet – najčešće je to odlazak bez povratka. Nešto više od milijun ljudi zajedno.
Gdje su oni bili na dan izbora? Zar njima nije bio elementaran interes smijeniti ovu vlast koja ih je bacila na rub socijalne i financijske propasti? Kome su prepustili odluku o svojoj budućnosti? Uglavnom onima koji su ih u zadnje četiri godine postavili na pijadestel obespravljenih i poniženih!
Noćna mora je počela. Kako dugo će trajat nitko ne može ni pretpostaviti a kamoli dati odgovor.
Moje osobno razumijevanje za neimaštinu, težak život i borbe za preživljavanje koja se vodi iz dana u dan promijenjeno je u svom stanju intenzivnosti. Bar za onih 1.490.000 koji nisu izašli na izbore.
Propadne li nam naša Hrvatska, upravo tih 1.490.000 će najglasnije vikati da “oni nisu krivi”.
Jesu, po mojem shvaćanju, ne samo krivi nego spadaju na javni stup sramote.
