Masakr u kafiću „Panda“ u Peći na Kosovu dogodio se 14. prosinca 1998. godine u vrijeme kad je Kosovo bilo pod jakim napetostima između srpskih snaga i albanskih pobunjenika.
U tom napadu ubijeno je šest mladića srpske nacionalnosti, a ranjeno još nekoliko. Napadači su ušli u kafić i otvorili vatru iz automatskog oružja. Kafić se nalazio u centru Peći, preko puta gimnazije koju su ti mladići pohađali.
“Bilo je 20:10. Odjednom su lupila ulazna vrata, a na njima se pojavila dvojica muškaraca s fantomkama. Jedan je bio viši, drugi niži, bili su u crnom. Zapucali su, sjećam se svega kao da je jučer bilo”, ispričao je za BBC Nikola Rajović, koji je tog 14. prosinca 1998. bio u „Pandi”.
Te noći je ubijeno šest njegovih prijatelja – Ivan Obradović (15), Vukota Gvozdenović (16), Zoran Stanojević (18), Svetislav Ristić (17), Dragan Trifunović (17) i 25-godišnji Ivan Radević.
Zločin je izazvao šok i bijes javnosti. U početku je ubojstvo pripisivano pripadnicima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), no kasnije su se pojavile sumnje i kontradiktorne informacije. Tijekom godina istraga je više puta otvarana i zatvarana, a pojedini izvori, uključujući i izjave bivših dužnosnika, sugerirali su da bi napad mogao biti insceniran od srpskih službi sigurnosti kako bi se opravdala represija nad Albancima u tom području.
U to vrijeme u Peći su nalazile brojne jedinice srpske vojske i policije Kako je “NIN” pisao, u vojarni u Peći bila je smještena jedinica “Munje”, u okviru koje su funkcionirali i “Šakali”. U blizini su, nedaleko od manastira Dečani, Crvene beretke Milorada Ulemeka Legije imale svoje “utvrdu”.
Nakon zločina u kafiću “Panda” uhapšeno je 30-ak Albanaca. No svi su, 12 mjeseci kasnije, oslobođeni pred sudom u Beogradu zbog nedostatka dokaza.
“Znamo da to nisu Albanci izvršili”, izjavio je za BBC Vladimir Vukčević, nekadašnji tužitelj za ratne zločine.
Srpske vlasti i SPC za napad su optuživale Albance
Tadašnji potpredsjednik savezne vlade Nikola Šainović je objavio da je uhićenjem grupe Albanaca, slučaj „Panda“ riješen. Međutim, nakon što su pušteni iz pritvora Šainović se pravdao:
“Ja sam tada rekao da je slučaj Panda riješen, jer mi je tako policija kazala. Mislili smo da je zločin u ‘Pandi’ osveta za pogubljenje jedne veće grupe pripadnika OVK na Paštriku”, kazao je Šainović za Betu.
Slučaj je ponovno došao u fokus javnosti 2013. godine kada je Aleksandar Vučić (tada potpredsjednik Vlade Srbije)izjavio da nema dokaza da su ubojstvo počinili Albanci te da bi javnost mogla biti zgrožena istinom.
Kasnije je dodao da postoje sumnje da su u zločin umiješane srpske sigurnosne službe kao povod za eskalaciju sukoba, no službena optužnica s tim dokazima nikada nije podignuta.
Preokret u izjavama
Javno tužiteljstvo za organizirani kriminal u Beogradu pokrenulo je novu istragu 2016. godine. Unatoč tome što su ispitani brojni svjedoci, izvršitelji i nalogodavci do danas nisu službeno identificirani niti procesuirani. Obitelji žrtava i dalje javno apeliraju na institucije tražeći istinu o tome tko je naredio i izveo napad.
“Znamo sve, bukvalno znamo sve, ali glavni šuti.“ Tim riječima Ljubica Trifović, majka ubijenog Dragana Trifovića, započinje svoju potresnu ispovijest o masakru u „Pandi“.
Kaže da je godinama čekala da se institucije oglase, da se roditelji prime, da se istina izgovori naglas, ali da se to nikada nije dogodilo. „Tri puta je rekao da će nas pozvati i nije. Govorila sam da idemo svi pred Vladu, da nas neće vratiti. Sjest ćemo, uzet ćemo deku i tu je kraj priče. Ali se to nije dogodilo. Mislim, zna se već sve, ali samo što svi šute.“
Obitelj Trifović, kao i ostale obitelji žrtava, nikada se nije oporavila. Ljubica kaže da želi samo jedno — da se konačno utvrdi puna istina o smrti njihove djece. „Na kraju krajeva, tužit ću državu. Sve ću to napraviti. Ali neka kažu istinu. Znam da je sramota da javno kažu. Vučić je izjavio da će javnost biti zgrožena kad sazna pravu istinu. Tko je pobio djecu? Mi smo to u Peći već znali, zato o tome nisu govorili. Nebitno je tko je izvršio čin, bitno je tko je naredio.“
Najviše ih boli što se odgovornost prebacuje s jedne strane na drugu, što se u javnosti pojavljuju kontradiktorne izjave. Ljubica tvrdi da su nedavni navodi koji kruže društvenim mrežama točni.
“Aleksandar Vučić, kao predsjednik, kaže da sve zna, PA neka to javno priopći građanima. Teško je reći da su tu djecu ubili Srbi. Pa tko drugi? Mi to odavno znamo.“
Prema njezinim riječima, vlast nikada neće objaviti istinu. „Prije će čelnici otići s vlasti nego da će objaviti istinu o tome što se dogodilo u ‘Pandi’. Da nije bilo ‘Pande’, ne bi bilo ni Račka. To svi znamo.“
Ljubica kaže da je među prvima javno rekla da djecu nisu ubili Albanci. „Rekla sam da ih nisu Albanci pobili, a mnogi su mi rekli: ‘Kako možeš kao majka to reći…’. Iza svakog ubojstva gdje nema dokaza, gdje se ništa ne objavi neko vrijeme, a prođu godine, zna se tko stoji iza toga.“
Kuća u kojoj je bio kafić “Panda”
Podsjeća i na slučaj Olivera Ivanovića. „Tko je njega ubio? Zna se tko ga je ubio, ali zašto šute? Zašto šute za Banjsku? Ne možeš ti reći: ‘Kosovo je naše’, a na Kosovo ni patrijarh ne smije otići.“
Kaže da je upozoravala i ministarku Snežanu Paunović, rodom iz Peći, da se zauzme za ovu priču, ali da ni od toga nije bilo ništa. „Tako da su državna sigurnost i država Srbija jednostavno pobili tu djecu. I kraj priče. Neka mene osude, neka me stave na lomaču. Što bi istina značila? Za nas ništa novo. Ali bi to bila pravda prema toj djeci.“
Naglašava da bi istina bila važna za sve roditelje, da se jednom prestane s prikrivanjem informacija. „Znam ja što bi to značilo za državu Srbiju. Znate li što znači da se objavi tko je pobio šestoro mladića? Ali moramo jednom stati uz istinu. Ona jest spora, ali je dostižna. To je kao voda, voda uvijek nađe put.“
Za Ljubicu, ključno pitanje je jedno — tko je izdao naređenje. “To je suština. Tko je naredio.“
Navodi i da se policija u Peći nije oglasila punih 40 dana nakon masakra, što je za nju dodatni dokaz zataškavanja. „Roditelji samo traže pravdu i da se više ne šuti, da se sazna nakon 28 godina.“
Govori i o osobnoj tragediji — njezin sin Dragan ostao je pokopan u Peći. „Sina nisam prebacila, ostao mi je u Peći. Ni drugi nisu. Neću ga ni prebacivati. Zemlja tamo, zemlja ovamo. Sedamnaest i pol godina je imao kad je ubijen. Najmlađi je imao 14 godina.“
Podsjeća i na izjavu Slobodana Miloševića iz Haaga. „Sam Slobodan Milošević, kad je bio u Haagu, rekao je: ‘Bomba je bačena.’ Kakva bomba? Izrešetani su s više od 50 metaka. Država Srbija je ubila našu djecu. Aleksandar Vučić krije istinu, on je tada bio ministar informiranja. On je zna.“
Na kraju kaže da ne zna bi li im istina donijela olakšanje ili dodatnu bol, ali da je jedino važno da se sazna. „Možda će nekome biti lakše, nekome teže, ali najvažnije je da se zna istina.“
Podsjeća da je u vrijeme masakra u Peći bio policijski sat, da Albanci nisu smjeli izlaziti, te da su napadači obilazili kafiće tražeći žrtve. „Svi su bili prazni, jedino su ih našli u ‘Pandi’.
Ljubica Trifović i danas, 28 godina kasnije, traži samo jedno – da se istina izgovori naglas, da se kaže tko je naredio ubojstvo šest mladića. I tko h je pobio.
Zašto je Srbija pobila svoje gimnazijalce?
Prema riječima roditelja, odgovor je brutalan: da bi se stvorio povod za daljnje akcije, da bi se opravdala represija, da bi se politički teren pripremio za ono što je uslijedilo.
Obitelji tvrde da je masakr bio dio šire operacije, a da se istina skriva jer bi njezino objavljivanje imalo goleme političke posljedice. Ljubica kaže da vlast nikada neće priznati što se dogodilo. „Prije će otići s vlasti nego da će objaviti istinu“, govori ona.
Istragu o zločinu u „Pandi“ prvo je vodilo Tužiteljstvo ratne zločine, ali je nadležnost potom ustupljena Tužiteljstvu za organizirani kriminal.
Ivan Ninić, odvjetnik obitelji ubijenih mladića, kaže da je do danas saslušano 39 ljudi Smatra da je uviđaj bio loše odrađen, da je bilo ozbiljnih propusta. Razlog vidi u „prenaglašenom utjecaju državne sigurnosti – u čijim arhivama je istina o slučaju pohranjena – i duboke države na vlast i društvene procese“. „Neko od 1998. do danas sabotira i kontaminira istragu“, tvrdi Ninić.
Zato je, uz zahtjev da Vučić bude saslušan, podnesen i zahtjev za saslušanjem „tandema iz vrha državne sigurnosti“ – Jovice Stanišića i Franka Simatovića.
Stanišić je od 1991. do 1998. bio na čelu Službe sigurnosti i jedan je od ključnih aktera ratova na području bivše Jugoslavije. U Haagu je 2023. osuđen na 15 godina zatvora za zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Simatović, glavni operativac Službe, također je osuđen na 15 godina.
„Vrh državne sigurnosti nikada nije saslušan o ovom slučaju“, upozorava Ninić.
Vuk Drašković je 2014. za zločin u „Pandi“ također optužio tajnu službu, ali Stanišićevog nasljednika – Radomira Markovića i bliskog mu suradnika Milorada Ulemeka Legiju, nekadašnjeg komandanta Jedinice za specijalne operacije. Po njegovim riječima, sve je urađeno po nalogu Slobodana Miloševića, kako bi OVK bila predstavljena kao teroristička organizacija, da se raspale antialbanske strasti i opravdaju buduće akcije srpskih snaga.
Marković je od 1998. do 2001. bio na čelu Resora državne sigurnosti. Osuđen je 2008. na 40 godina zatvora za pokušaj ubojstva Draškovića, a prvostupanjskom presudom na 30 godina zatvora i za ubojstvo novinara Slavka Ćuruvije. Ulemek je 2007. osuđen na 40 godina zatvora za ubojstvo premijera Zorana Đinđića, a 2016. je negirao da su on i JSO odgovorni za „Pandu“.
Vučić je 2014. izjavio da „ne postoje relevantni dokazi da je Rade Marković izdao naređenje da se mladići ubiju“, a 2018. je rekao da je on prvi koji je skupio hrabrosti da o tome govori i da ga ne brine rizik koji je preuzeo:
“Imam informacije i saznanja, ali naši nadležni organi tragaju za potpunim dokazima da bi se taj strašan zločin mogao rasvijetliti. Roditelji stradalih mogu biti apsolutno uvjereni da istinu nećemo kriti bez obzira na to tko je u tom strašnom zločinu sudjelovao, bilo da je riječ o Albancima ili Srbima, što bi, pretpostavljam, mnoge iznenadilo”, kazao je Vučić u intervjuu za TV Prva 01.11.2018. godine
Sve te izjave, kontradikcije, prebacivanja odgovornosti, političke poruke i izbjegavanje konkretnih odgovora vode prema jednoj te istoj točki: državne strukture Srbije bile su uključene u masakr u „Pandi“, a motiv je bio politički – stvaranje povoda za represiju na Kosovu.
M. Marković/Foto: arhiv Manastir Brnjak
