Ministar Krstičević ispravlja veliku nepravdu prema ratnom heroju Danijelu Boroviću

studeni 18, 2019 maxportal
Share Button

Za ministra obrane trebao je doći Damir Krstičević da bi istinski junak Domovinskog rata konačno dobio počast kakvu zaslužuje.



Krstičević je uspio postići da se junaci Domovinskog rata u vojnom sustavu poštuju u mjeri kao nitko prije njega i to je njegov najveći kapital. Prošlog tjedna, uz veliku svečanost, na ulazu u vojarnu u Puli smješten je eksponat zrakoplova MIG-21 legendarnog pilota HRZ-a s kojim je 4. veljače 1992. godine preletio iz Bihaća u Pulu.

Na početku svečanosti, ispred vojarne „Hrvatski branitelji Istre“ otkriveno je spomen-obilježje u znak sjećanja na prelet borbenog zrakoplova MiG-a 21 pilota pukovnika Danijela Borovića, a otkrio ga je upravo pukovnik Borović zajedno s umirovljenim brigadirom Željkom Jelenićem.

Uz članove obitelji branitelja poginulih tijekom razminiranja aerodroma Pula, svečanosti su nazočilli predsjednica RH i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, izaslanik predsjednika Vlade potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević i drugi predstavnici MORH-a te područne i lokalne samouprave.

Borovića su raniji obrambeni ministri ignorirali. Skroman i samozatajan ovaj vrhunski profesionalac nikad se nije gurao u prve redove. Da je kojim slučajem rođen u SAD-u ili Izraelu bi bio vrlo poželjan član državnih komisija za razvoj zrakoplovstva i kupnje novih aviona.

Kako inače u životu, tako i u ratu, važno je biti – prvi. Borović je prebjegom iz JNA hrvatskoj državi u nastajanju donio prvi borbeni avion. Taj događaj označio je početak ustroja eskadrile lovaca u HRZ-u. Borovićev podvig ne samo da je bio iznimno motivirajući za naše branitelje, nego je tada i krenuo preokret u kojem je srpska dominacija u zraku počela opadati.

Nakon pogibije zapovjednika Rudolfa Perešina, Borović je preuzeo zapovjedništvo nad borbenom eskadrilom. Za vrijeme Domovinskog rata Borović je sudjelovao u svim akcijama oslobađanja okupiranog teritorija RH. Nakon 11 godina u Oružanim snagama napredovao je za samo jedan jedini čin. Sramota i tuga za cijeli vojni sustav. Umirovljen je 2003. godine na vlastiti zahtjev.

Zanimljivo da nitko iz prve generacije borbenih pilota koji su Hrvatskoj donijeli prve borbene lovce: Danijel Borović, Ivica Ivandić i Ivan Selak nikad nisu dogurali do generalskog čina. Ni jedan od njih. Ali nisu jedini prema kojima se vojni sustav odnosio maćehinski. Imali smo u redovima čak i pilote Migova-29 prema kojima je sustav bio nepravedan. O dbačeni su poput stare cipele samo zato jer su bili – bolji. Protuprirodni blud nad zdravim umom.

Teško je pojasniti ovakvo devijantno ponašanje sustava. No, više identičnih koordinata pouzdan su pokazatelj da kurs marginalizacije u ovim slučajevima nije slučajan. Sve je to djelom i posljedica vladanja inertnog i ljubomornog helikopterskog lobija HRZ-om koji se shizofreno odnosio prema MiGovcima koji su utemeljili HRZ. Današnje stanje borbene komponente HRZ-a izravni je rezultat višegodišnje dominacije helikopteraške kaste.

Oni koji su krojili sudbinu HRZ-a proteklih 25 godina ponašali su se kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Serijal loših odluka, ali i nedonešenih odluka, doveo je do toga da tehnički najelitniju granu naših Oružanih snaga, HRZ, danas treba spašavati od utapljanja. Sa 4 MiG-a u letnom stanju, HRZ jedva drži glavu iznad vode.

Kada bi smo podijelili povijest HRZ-a na mandate pojedinih zapovjednika, proizlazi da su HRZ uglavnom vodili helikopteraši. I to uglavnom piloti transportnih helikoptera.

Na Zapadu ne poznaju praksu da na čelo avijacije koja ima borbenu zrakoplovnu komponentu dolaze zapovjednici iz kvote pilota helikoptera. To je naprosto slika po kojoj je Hrvatska, nažalost, negativno prepoznata u NATO savezu, a koja se u zadnje vrijeme nastoji promijeniti MiGovcem na čelu HRZ-a, generalom Matom Mikićem.

Za lovačku komponentu HRZ-a nije planirano da se ugasi, ali je jasno da neučinkovito, posve zastarjelo zrakoplovstvo u vrlo bliskoj budućnosti ne može opstati. Naša budućnost suviše je dragocjena da bi smo junake Domovinskog rata prepustili zaboravu. No, u pripremi HRZ-a za dolazak budućnosti, samo nostalgija i sjećanje na slavnu prošlost slaba su pomoć.

Marko Marković/Foto: morh

 

Komentari
Share Button