PIŠE: Zoran Čapalija
SAMO dan nakon blagdana nevine dječice skupina žena prosvjedovala je ispred Crkve sv. Marka tražeći pravo na pobačaj smatrajući osobnim pravom odlučivati o vlastitom tijelu.
Dugo iščekujući odluku Ustavnog suda odlučile su svojim prosvjedom ubrzati postupak donošenja pravorijeka. Vrlo je znakovito što su svoj prosvjed organizirale baš toga dana jer su to mogle napraviti i tri ili mjesec dana prije ili poslije toga dana jer se ova odluka čeka stvarno vrlo dugo.
Poštujući njihovo pravo na vlastito mišljenje kao i pravo na prosvjed ne želim im zbog toga ni najmanje prigovarati no ovim svojim obraćanjem želim im uputiti par misli koje će kod njih otvoriti jednu, a možda i potpuno novu dimenziju razmišljanja.
PRAVO NA ŽIVOT
Pravo na život zasigurno jedno od temeljnih a istovremeno najvažnijih ljudskih prava. Člankom 21. Ustava Republike Hrvatske izrečeno je: “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Začećem počinje novi život jednog ljudskog bića i prema upravo izrečenom članku Ustava nitko nema pravo oduzeti život tom ljudskom biću. Niti jedan sudac bilo kojeg suda U RH ne može više donijeti pravorijek kojim nekoga u ime Republike Hrvatske osuđuje na smrt.
Upitajmo se može li onda takvu odluku donijeti jedna žena ili pak muškarac i žena zajedno. Može li se to pravo dopustiti nekoj ženi ili djevojci koja pod utjecajem alkohola i opijata stupa u nepromišljene spolne odnose s jednim ili više muškaraca pa na kraju ni ne zna tko je otac njenom djetetu. Nažalost takve osobe vrlo često i nekoliko puta učine takav nepromišljeni čin.
Kao razumska bića mi se ne bi trebali ponašati tako nepromišljeno. Jasno, nitko nema pravo odlučivati tko će i kada s kime imati spolni odnos no osoba koja ga čini mora biti svjesna toga čina i svih posljedica koje iz njega proističu. Razne udruge zaustavljaju nas na ulici zastupajući pravo na život životinja (npr. pasa i mačaka), a nitko nas ne zaustavlja kako bi zastupao život ljudskog bića. Upravo suprotno, možemo sresti osobe koje protestiraju i traže pravo na abortus za koji se može reci i da je ubojstvo najnevinijeg bića.
Mišljenje da se tu radi samo o pitanju odluke o vlastitom tijelu zasigurno nije ispravno. Žena dakako ima pravo odlučivati o svom tijelu, no, začećem je počeo život jednog ljudskog bića i njegovo je pravo na život. Ovakvo mišljenje potvrđuju i sve češći prigovori savjesti liječnika koji ne žele sudjelovati u nečem što smatraju zločinom.
BOG ŽIVOT DAJE I UZIMA
Nakon ovog sekularnog razmišljanja pokušajmo o abortusu razmišljati s aspekta vjere. U životu vjernika dijete je zasigurno najveći mogući Božji dar. Njegovim rođenjem u obitelj dolazi nova i nevina ljubav čija se veličina ničime ne može iskazati. Roditelji tada na svijet, ljude i međuljudske odnose počinju gledati potpuno novim pogledom. Bog koji daje život jedini ima pravo upravljati njime.
Mi ljudi često to zaboravljamo i mislimo da smo mi jedini upravljači vlastitim životom. Ma čime ti to upravljaš? Rodio si se, a je li te neko pitao želiš li to? Našao si se u nekoj obitelji, a je li to tvoj izbor? Misliš kako imaš nos poput otvarača za konzerve. Jesi li to htio ili te netko pitao za mišljenje? Moraš završiti škole, zaposliti se i teško raditi, a je li te tko pitao želiš li ti baš tako? Nakon svega i umireš, a nitko te nije pitao želiš li to i baš tada.
S čime ti to onda upravljaš. To s čime upravljaš je samo jedna hrpa neegzistencijalnih pitanja iz tvog života. Kako onda možeš i pomisliti da imaš pravo odlučivati o nečijem životu ili smrti. Stavljati sebe na mjesto Boga zasigurno je najveći grijeh koji čovjek može učiniti. Nažalost mnogi si pokušavaju prisvojiti to pravo i otuda počinju sva zla ovog svijeta.
TKO IMA PRAVO ODLUČITI?
Promatrajući problem sa sekularnog i vjerskog aspekta možemo utvrditi da niti jedan od njih u načelu ne podržava davanje prava pojedincu na takvu odluku. Postoje li ipak razlozi da se u nekim slučajevima dopusti abortus. Svakako da postoje no moraju biti vrlo jasno definirani zakonskim odredbama i vrlo strogo kontrolirani. Takvu odluku ne može donositi pojedinac već komisija verificirana od nadležnih tijela (zdravstva, pravosuđa, socijalne skrbi itd.). A koji su to slučajevi u kojima bi se pobačaj mogao dopustiti
Smatram da bi se trebao dopustiti u slučaju kada liječnici utvrde da dijete zbog zdravstvenih problema neće moći dugo živjeti ili neće biti sposobno za dostojanstven život, osobito onda kada umru njegovi roditelji. Pobačaj bi se trebao dozvoliti i u slučajevima kada dijete dolazi na svijet kao posljedica silovanja koje je na majci ostavilo teške posljedice koje su kontraindicirane za roditeljstvo.
Zasigurno ima još slučajeva u kojima bi se trebalo dopustiti abortus no to pitanje treba prepustiti znanstvenom razmatranju. S obzorom na težinu ovog pitanja i odgovornost pri donošenju odluke nije ni čudo što se na tu odluku dugo čeka. Etički i moralni principi zahtijevaju vrlo opsežno i pomno razmatranje te njegovo uobličenje u pravnu normu prihvatljivu stupnju civilizacijskog postignuća. Pustimo donošenje odluke nadležnima a mi se potrudimo cijeniti tuđi život kao i vlastiti.
Foto:FaH
