Dok Poljaci vraćaju u život MiG-21, Hrvatska je dopustila da joj iz ruku isklizne dio vlastite povijesti. U hangaru tvrtke FUBAR Aviation na aerodromu Olsztyn-Mazury upravo je započela restauracija poljskog dvosjeda MiG-21UM, s jasnim ciljem – ponovno ga podići u zrak. Ako uspiju, Europa će ponovno dobiti leteći MiG-21, ali ne hrvatski, nego poljski.
Ironija je gotovo literarna. Posljednja europska država koja je operativno letjela na MiG-u 21 bila je upravo Hrvatska. Desetljećima je taj avion branio i čuvao hrvatsko nebo, izvojevao bitke Domovinskog rata i s njime je naša vojska ušla u NATO i u Europsku uniju. Kad su Rafalei preuzeli dežurstvo, završilo je jedno poglavlje europske vojne povijesti. Ali završetak vojne službe nije morao značiti i kraj leta.
Poljaci su to shvatili. Oni ne obnavljaju MiG zato što im treba za obranu. Obnavljaju ga zato što razumiju kako tehnička baština nije mrtav eksponat iza konopa u muzeju. Avion koji leti priča priču daleko snažnije od aviona koji skuplja prašinu. Zvuk motora, miris kerozina i silueta koja probija zvučni zid dio su industrijske i vojne kulture jednako kao što su stari jedrenjaci dio pomorske tradicije.
Hrvatska je, međutim, ponovno pokazala svoj kronični nedostatak osjećaja za vlastitu baštinu. Zemlja koja je posljednja u Europi operativno koristila MiG-21 nije pronašla volje, novca ili vizije da jedan primjerak ostavi u letnom stanju. Ne za rat. Ne za NATO. Ne za presretanje. Nego za povijest.
Nitko ozbiljan ne bi tvrdio da je to jeftin pothvat. Održavanje mlaznog borbenog aviona košta stotine tisuća eura godišnje, zahtijeva certificirane tehničare, rezervne dijelove i stroge sigurnosne procedure. Ali upravo zato takvi projekti postoje u državama koje razumiju vrijednost nacionalnog identiteta. Trošak nije samo rashod nego ulaganje u baštinu, zrakoplovni turizam i promociju zemlje.
Još je veća šteta što je riječ o zrakoplovu koji nije bio samo hladnoratovski relikt. Hrvatski MiG-ovi postali su simbol stvaranja Hrvatske, HRZ-a, letjeli su u najtežim godinama države, a kasnije su godinama bili jedini nadzvučni čuvari hrvatskog neba. Kada je 2024. poletio posljednji operativni hrvatski MiG-21, završila je i posljednja aktivna priča tog legendarnog lovca u Europi.
Danas će se zato dogoditi paradoks. Ako za nekoliko godina poželite vidjeti MiG-21 kako ponovno leti europskim nebom, morat ćete otići u Poljsku. A hrvatski MiG-ovi? Oni će ostati nijemi muzejski predmeti, fotografije u monografijama i uspomene pilota, nabijeni na kolčeve diljem države, …
Ponekad država ne izgubi baštinu zato što je siromašna, nego zato što nema mašte. Poljaci su u zahrđalom MiG-u vidjeli buduću atrakciju i dio nacionalne memorije.
Hrvatska je u vlastitim MiG-ovima vidjela samo rashodovanu vojnu opremu. Razlika između te dvije politike ne mjeri se novcem. Mjeri se odnosom prema vlastitoj povijesti.
M. Marković/Foto: pxll
