Širokoj Kuli u blizini Gospića otkriven je u srijedu spomenik za 47 civilnih žrtava Široke Kule i okolnih mjesta, a polaganjem vijenaca odana je počast “simbolu hrvatskog mučeništva i slobode”. Spomenik Portal hrvatske povijesti rad je akademskog kipara Petra Dolića.
Lokalni lički Srbi i milicajci tzv. SAO Krajine počinili su prije 30 godina stravičan pokolj nad 34 Hrvata u malenom ličkom mjestu Široka Kula. Prije rata u selu Široka Kula, 11 kilometara udaljenom od Gospića živjelo je 900 ljudi, a od toga su trećinu činili Hrvati.
Tog 13. listopada 1991. pobunjeni Srbi ubili su osam Hrvata, a pokolj se zatim nastavio i idućih dana. Krvnici su mučki likvidirali djecu, starce, žene… Nikoga nisu poštedjeli. Ni mladića od 17 godina, ni starca od 95.
Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved izrazio je sućut obiteljima nedužnih civilnih žrtava i rekao da je Domovinski rat “prepun žrtava bez krivnje, stradalih samo zato što su bili Hrvati”.
U Širokoj Kuli najstarija je žrtva imala više od 95 godina, a najmlađa, Verica Nikšić, tek 13 godina, rekao je ministar Medved i zahvalio inicijatorima za podizanje spomenika s imenima žrtava kako bi i “buduće generacije mogle vidjeti imena i starost tih žrtava, da budu stalni podsjetnik da sloboda koju danas u Hrvatskoj uživamo nije darovana, već skupo krvlju plaćena”.
“Neka ova imena budu putokaz onima koji su obeshrabreni, svjetionik svima onima koji lutaju u mraku, neka podsjećaju sve buduće generacije na žrtvu hrvatskog naroda, ali i ohrabrenje da pronalazimo rješenje za sve izazove novog vremena”, rekao je, ističući da time njihova žrtva ”neće biti uzaludna”.
“U masovnim i pojedinačnim grobnicama, stratištima u Širokoj Kuli pronađeno je 25 tijela, od kojih je 24 identificirana, a Ministarstvo hrvatskih branitelja intenzivno traga za još deset nestalih iz Široke Kule i okolnih mjesta”, rekao je ministar Medved i dodao da “posebnu sućut izražava obiteljima još uvijek nestalih žrtava i obiteljima svih 1858 još uvijek nestalih osoba u Domovinskom ratu”.
Ministar Medved je ocijenio da su zatvorske kazne od 15 i 20 godina izrečene sedmorici počinitelja ratnog zločina u Širokoj Kuli “tako male da na tom tragu Vlada Republike Hrvatske, MUP i pravosuđe čine napore da bi počinitelji bili osuđeni onako kako zaslužuju zbog počinjenja ovih najtežih, monstruoznih kaznenih djela”.
Kako je rečeno prilikom otkrivanja spomenika – kamene gromade s popisom ubijenih, u Širokoj Kuli se sjećamo i odajemo počast žrtvama tog i okolnih mjesta te Perušića, koje su zvjerski poubijane od ruke svojih susjeda i završile život mučeničkom smrću, zapaljene u kućama i pobacane u duboke jame.
Generalni vikar mons. Marinko Milićević udijelio je žrtvama Božji blagoslov, a svijeće su zapalili i cvijeće pokojnicima položili, uz obitelji žrtava, ministar Tomo Medved, saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević, ličko-senjski župan Ernest Petry, gradonačelnik Gospića Karlo Starčević te predstavnici vojske, policije i udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Učenica sedmog razreda osnovne škole Verica Nikšić, najmlađa žrtva pokolja, u smrt je pošla s majkom Mandicom i susjedima koje su četnici ‘sklonili’ u podrum jedne kuće.
Među nevinim žrtvama bila je i srpska obitelj Rakić.
Oni su htjeli zaštititi svoje susjede no svoju su dobrotu i čestitost platili životom. Svih petero članova te obitelji pripadnici milicije tzv. SAO Krajine odlučili su smaknuti zbog sumnje da preko radio stanice surađuju sa hrvatskim postrojbama.
Ubijeni i Srbi koji su štitili Hrvate
Lišili su slobode Maneta Rakića, njegove sinove Dragana i Milovana i kći Radmilu, potom im vezali ruke i zatvorili usta ljepljivom trakom, uveli ih u kombi vozilo i prevezli do jame ‘Golubnjača’. Tamo su ih likvidirali hicima iz vatrenog oružja i bacili u jamu.
Lucija, Manetova supruga, silovana je i živa zapaljena u svojoj vikendici.
Skupina od 11 mještana život je završila nakon što se sklonila u podrum zapaljene kuće. Četnici su ušli u podrum i ubili ih osmero. Troje ljudi koji su preživjeli napad izašli su iz podruma i tad su ubijeni.
Tijela to troje su potom odvukli u zapaljenu staju. U njoj nije bilo stoke jer su već sve bili opljačkali. Neke su starce zaklali po kućama koje su poslije zapalili.
Hrvati, koji su uspjeli izbjeći smaknuće, pobjegli su izvan sela i sakrili se u živicu, čekajući noć. Uslijedilo je veliko nevrijeme, što je preživjelima bilo dodatno ‘osiguranje ‘ te su pobjegli u Perušić.
Ostaci žrtava toga zločina pronađeni su u okolnim jamama, ponajviše u Golubnjači. Mnogi posmrtni ostaci ubijenih još nisu pronađeni.
