Relativni pobjednik ovog sijela ipak je HDZ-ov Marin Piletić, koji je gotovo bondovski neokrznut prošetao kroz emisiju u kojoj su ga mogli izrešetati, piše u analizi za Večernji list profesorica Marijana Grbeša.
Televizijske debate su američki uvozni proizvod koji je kod nas u potpunosti zaživio s predsjedničkim izborima 2005. Prva premijerska debata održana je dvije godine ranije, 2003., između Ive Sanadera i Ivice Račana u organizaciji Večernjeg lista.
Nakon toga, premijerske debate nisu se održavale sve do 2016. godine jer su Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko odbijali u njima sudjelovati. Andrej Plenković se 2016. sučelio sa Zoranom Milanovićem, a 2020. s Davorom Bernardićem.
Izostanak sučeljavanja stranačkih kapitalaca na parlamentarnim izborima u nas je, dakle, pravilo, a ne izuzetak. Ipak, u ovoj kampanji zagušenoj uvredama, prava je šteta da birači neće imati priliku, u novinarski kontroliranim uvjetima, čuti stavove predsjednika stranka o temama koje su im bitne.
Umjesto sraza lidera, u petak navečer smo na Hrvatskoj televiziji gledali nekakav višesatni križanac stranačkog predstavljanja i međusobnog podbadanja desetero lidera i kandidata.
Koji su ključni naglasci?
Prvo, aplauz kandidatima koji su junački odstajali dva i kusur sata. Još važnije, pohvale svima jer su se uglavnom uspjeli zadržati u okvirima civilizirane, tolerantne i pristojne komunikacije. Znači, može se.
Drugo, pohvale voditeljima koji su ovu razvučenu emisiju uspjeli iskontrolirati i izvući do kraja.
Treće, iz emisije koja se na programu nudila kao ‘sučeljavanje’ ništa novo nismo saznali jer su sudionici došli na HTV poslati svoje poruke, a ne raspravljati. Ništa novo nismo čuli i zato što su pitanja bila mlaka vodica, tipa “Treba li Hrvatskoj ured europskog tužitelja? Treba li Hrvatskoj institucija Ustavnog suda? Trebaju li ministri prolaziti sigurnosne provjere?” i slično. Pitati Sandru Benčić što misli o usvajanju djece kod istospolnih parova je isto što i pitati je li Papa katolik.
S druge strane, nevjerojatno je i potpuno nejasno zašto nismo čuli ni jedno pitanje iz vanjske politike. Bilo bi, recimo, jako zanimljivo čuti što o nastavku pomoći Ukrajini misli SDP-ova kandidatkinja Mirela Ahmetović. Ali ćorak.
Četvrto, ovakav format sučeljavanja – koje to nije – potpuno je netelevizičan i besmislen. Međutim, treba podsjetiti da je HTV jednom pokušao napraviti televizično sučeljavanje, s nekoliko najjačih lidera, a ne njih deset, zbog čega se na njih digla kuka i motika pa su od sučeljavanja na kraju odustali.
Peto, sve žene u emisiji bile su vrlo jezgrovite i artikulirane. Katarina Peović u svom je bombaškom stilu svakom skočila u lice, dok su Benčić i Ahmetović ostavile dojam ozbiljnih i artikuliranih političarki. Posavec, Paus i Nađ dobro su se držali svog tehnokratsko-operativnog kursa, dok je Grmoja udarao po populističkim frazama. DP-ov Tomislav Josić i Milivoj Špika iz stranke Blok umirovljenici zajedno solidno su i autentično predstavili svoje stranke.
No, relativni pobjednik ovog sijela ipak je HDZ-ov Marin Piletić, koji je gotovo bondovski neokrznut prošetao kroz emisiju u kojoj su ga mogli izrešetati. Format emisije svakako mu nije odmogao. Sve u svemu, dosadno i civilizirano, što u ovakvoj kampanji predstavlja svojevrsno – osvježenje.
D.M. /Foto: Press
