PRVI INTERVJU NAKON KANDIDATURE: Prijedlozi protukandidata nisu provedivi, a neki su čak i opasni

listopad 6, 2019 maxportal
Share Button

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala je prvi intervju nakon objave kandidature za drugi predsjednički mandat. Prelomila je ići u borbu za drugi mandat zbog odgovornosti prema ljudima koji su je izabrali u prvom mandatu, ali i HDZ-a čija je kandidatkinja.



Kazala da nije nije lako prelomila ići u novu kandidaturu za predsjednicu i to zbog svoje djece, kćeri Katarine, koja je otišla u Ameriku studirati na Harvard kako bi se riješila policijskog osiguranja i da je nitko ne bi gledao kao kćer predsjednice.

Predsjednica kaže da se ovih pet godina osjeća kao u kućnom pritvoru, čak je slikovito opisala da joj se čini kao da je u filmovima o Stanliju i Oliju kada hodaju okolo sa zatvorskom kuglom oko noge.

Sin Luka, koji ima 16 godina i želi studirati na FER-u, rekao joj je da je mislio kako je predsjednički posao gotov nakon pet godina, otkrila je u razgovoru za Večernji list.

U intervjuu bez senzacionalizma, odmjereno intoniranom, usmjerenom prema idejama koje namjerava provesti,  objasnila zašto neke ideje protukandidata o promjenama predsjedničkih ovlasti nisu provedive, a neke čak i opasne.

O podršci HDZ-a. Hoće li se dio glasača zbog politike Andreja Plenkovića, okrenuo se desnijim opcijama, a time i Miroslavu Škori?

Dugo sam bila članica stranke koja me podržala u utrci za prvi mandat i koja mi sada daje potporu i za drugi mandat. Vjerujem u svakog člana i članicu stranke, bez čijeg predanog rada ne bih ni bila postala predsjednicom. Međutim, otkad obnašam dužnost Predsjednice nisam članica stranke.

Predstavljam sve hrvatske državljane kao nadstranačka osoba te ne bi bilo korektno komentirati bilo koju stranačku politiku, pa ni politiku Hrvatske demokratske zajednice. No, naglašavam, iznimno sam ponosna što je moj politički i javni rad, pa i životni put, vezan uz Hrvatsku demokratsku zajednicu još od studentskih dana.

Računam, dakle, na punu potporu HDZ-a i na potporu hrvatskoga naroda, svih hrvatskih ljudi, koji uviđaju i razumiju potrebe trenutka u kojem se danas nalazi Hrvatska, potrebu da očuvamo svoj način života, sigurnost naših granica, podižemo standard života i mladima osiguramo uvjete za ostanak u Hrvatskoj.

O kritikama  Vlade

Kritiziram onda kada je to potrebno i to sam činila tijekom cijelog mandata, a u međuvremenu su se promijenile tri Vlade. Neki misle da treba stalno galamiti, prozivati, biti drzak, ciničan i bezobrazan i misle kako je to politika. Kritika da bi se pokazivali “mišići“, kritika samo da bih se nekome svidjela, to je vrsta lošeg populizma. Možda je to interesantno medijima, ali je štetno za državne interese, za interese ljudi, za cijelo društvo. Kritika ne može biti svrha sama sebi. Svaka je moja kritika bila praćena i prijedlozima rješenja problema o kojima sam govorila. Ponavljam, predsjednica je jamac stabilnosti državne vlasti i korektiv kada je to potrebno.

O sloganu ‘Vjera u Hrvatsku’ 

Vjera u Hrvatsku puno je više od slogana – to je svjetonazor. Cijeli svoj mandat zastupam interese Hrvatske i naših ljudi, iznad stranačkih i ideoloških tabora. Držim da sam Hrvatsku dobro zastupala u svijetu. Danas Hrvatska ima jaču poziciju i ugled u Europi i svijetu nego ikada prije. Čvrsto smo pozicionirani tamo gdje Hrvatska pripada, a to je srednja Europa i Mediteran, a ne „region“.

Kroz inicijativu Tri mora, koju sam pokrenula i koja je prerasla u respektabilnu regionalnu inicijativu kojoj su se kao partneri pridružili i SAD i Njemačka, potičemo razvoj naših država u srednjoj Europi kako bi se standard života izjednačio s onim na “Zapadu“. Goruću temu demografije prva sam istaknula kao pitanje svih pitanja, čemu su se tada mnogi podsmjehivali. Danas svi vide da je to glavni hrvatski problem.

Jamac sam stabilnosti državne vlasti, što i propisuje Ustav RH. Okupljala sam stručnjake i promovirala niz inicijativa, od decentralizacije, razvoja otoka i brdsko-planinskih područja, smanjivanja poreza i parafiskalnih nameta i povećanja plaća, poticanja poduzetništva i izvoza, do brendiranja.

Kao vrhovna zapovjednica OSRH izrazito sam se brinula o našoj nacionalnoj sigurnosti, opremi naše vojske, ali i o poboljšanju životnih uvjeta svakoga vojnika i njihovih obitelji. Uspostavili smo sustav domovinske sigurnosti kao odgovor na nove sigurnosne prijetnje. Obnovila sam potpuno zapuštene veze s iseljeništvom, zagovarala i borila se za jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Afirmirala sam mlade, tražila sam i predlagala rješenja za blokirane, borila se za reformu obrazovanja, posebice za afirmaciju STEM područja. Ukratko, sve vrijeme sam s ljudima u svakom dijelu Hrvatske, slušam što i kako govore i s kojim se problemima susreću u svakodnevnom životu. Ja sam jedna od njih i borim se za njih.”

O drugom mandatu i suradnji s Plenkovićem?

Kao i dosad bit ću na liniji interesa hrvatskog naroda i države. Svima nam je dužnost surađivati u interesu Hrvatske. Tako radim sada, a tako sam i radila kada su premijeri bili Zoran Milanović i Tihomir Orešković. Katkad ide lakše, katkad teže. Nema tu nikakve mistifikacije. Plenković i ja obnašamo ove dužnosti dok narod to bude htio. Svi smo mi prolazni, a Hrvatska ostaje. A što se tiče lupanja šakom o stol, katkad sam doista to i učinila – figurativno, verbalno. To je slika kojom sam željela reći da neću šutjeti ni o jednom bitnom državnom pitanju. I nisam šutjela.

Možda sam ponekad nešto krivo rekla, možda sam ponekad trebala biti glasnija, ali šutjela nisam. Ako bi lupanje šakom o stol trebao biti znak autoriteta, ne vjerujem u takav autoritet. Hrvatskoj je dosta razlupanih stolova, nosova, što, čujem, neki najavljuju. Vjerujem da se autoritet stječe samo radom, vjernošću hrvatskim interesima, promicanjem zajedništva. Svatko, dakle, ima svoju odgovornost: ja svoju, Vlada svoju, Sabor svoju, pravosuđe svoju.

O mišljenju protukandidata o ovlastima predsjednika. Škoro je veće ovlasti, a Milanović za izbor predsjednika u Saboru?

Jedni bi željeli od predsjednika Republike napraviti faraona, a drugi marionetu. Prijedlozi promjena predsjedničkih ovlasti koje smo do sada čuli jednostavno nisu provedivi, dapače neki su i opasni. To je politička improvizacija, pokušaj da se na brzinu nešto profitira, računajući na nedovoljnu upućenost dijela građana u ustavnopravnu problematiku.

Politički sustav je kao sustav spojenih posuda.  Želite li izmijeniti bilo koju ovlast jednog tijela državne vlasti, u ovom slučaju predsjednika Republike, nužno zadirete u ovlasti drugoga tijela. Jasno je da su ustavna poboljšanja moguća i potrebna, da je potrebno preciznije formuliranje dijela ovlasti, ali o svemu tome ne može se kvalitetno raspravljati u uzavrelosti izborne kampanje koristeći se nedomišljenim improvizacijama kao sredstvom za pridobivanje birača. To je zapravo prijevara birača. U tome neću sudjelovati.

Poznajete li Miroslava Škoru iz vremena diplomacije i što možete reći o njemu?

Samo površno kroz praćenje rada konzulata. Zapravo sam ga vidjela samo jednom – kad je došao na razgovor k zamjeniku ministra. No o njegovu diplomatskom radu mogu govoriti prije svega oni s kojima je radio i kojima je trebao služiti dok je bio u Pečuhu kao generalni konzul. Cijenim ga kao estradnog umjetnika.

Milanović kritizira  inicijative Tri mora,  kaže da je to “smiješna ideja kojom idete na živce Berlinu, pa čak i Moskvi” da je to “stara tlapnja”?

Takve izjave pokazuju potpuni nedostatak vizije, neambicioznost i strah od samosvjesnih hrvatskih vanjskopolitičkih iskoraka. To je strah od Hrvatske izvan nekima jedinog poznatog okvira, takozvanog “regiona”.

Iako se pojedinci ne snalaze izvan tog ograničenog prostora, Hrvatskoj je sasvim dobro u njezinu prirodnom, širem srednjoeuropskom i mediteranskom okružju. Inicijativa Tri mora danas je snažna platforma koja okuplja 12 država članica Europske unije između Jadrana, Baltika i Crnog mora, koje žele postati srednjoeuropska kralježnica EU.

SAD i Njemačka su države partneri inicijative, a Njemačka ima ambiciju postati punopravnom članicom. Ono što je teško narušilo hrvatsko-njemačke odnose nisu Tri mora, već dvije riječi: lex Perković. Kad je riječ o Rusiji, višekratno sam se sastajala, te dugo i otvoreno razgovarala s predsjednikom Putinom. Nikada mi nije iskazivao rezerve pa se ne treba oslanjati na procjene onih koji su ga viđali samo preko malih ekrana. Općenito, da budem potpuno jasna: kad je u pitanju hrvatski nacionalni interes, uvijek ustrajem i ne odustajem samo zato što se nešto nekoj drugoj državi ne sviđa. I ovo pokazuje koliko su važni ovi izbori, koliko je važno da Hrvatska ostane na pravom putu i ovdje kamo sam je geopolitički u zadnjih pet godina vratila – u srednjoj Europi.

O odlascima iz Hrvatske

Istraživanja pokazuju da su materijalni momenti tek na četvrtom-petom mjestu u razlozima odlaska, dok je prije toga ono što bismo mogli nazvati nedovoljno uređenom državom. Ljudi, jednostavno rečeno, nemaju povjerenja u političare, u državne i lokalne institucije, ogorčeni su birokratskim mentalitetom administracije na svim razinama, korupcijom, nepotizmom, pogodovanjem u poslovanju i zapošljavanju. Ima, naravno, podosta dobrih primjera poštene i učinkovite administracije, u što sam se uvjerila prošavši svaki pedalj Hrvatske, no ovo je prevladavajuća percepcija.

Ljudi koji odlaze često se vode motivom da će u nekoliko godina rada u inozemstvu riješiti sve probleme i usput osigurati neku mirovinu. Neki uspiju, neki ne. Ima mnogo onih koji nisu zadovoljni, ali teško je onda priznati da ti se nisu ispunila očekivanja i vratiti se. S druge strane, ima mnogo Hrvata u svijetu, posebice u Južnoj Americi, čak iz četvrte i pete generacije, koji pokazuju interes doći studirati, raditi, živjeti u Hrvatskoj, no mi to nedovoljno stimuliramo. Nismo dovoljno ozbiljno kao država i politika ušli u tu problematiku.

Zato sam, nakon konzultacija s demografima, svojedobno zagovarala posebno ministarstvo koje bi se bavilo samo demografskom problematikom, od problema prirodnog kretanja stanovništva do razmještaja stanovništva i migracija, kako vanjskih tako i unutarnjih, koje bi imalo najveće moguće ovlasti u kreiranju ukupne demografske politike. To nije prošlo, ali nisam odustala, nego sam podastrla opsežan prijedlog mjera populacijske politike. No naglasila bih da to nije samo pitanje ove ili one Vlade nego i oporbe, tvrtki, HNB-a i banaka, akademske zajednice, vjerskih zajednica. To je, budimo realni, biti ili ne biti za nas kao državu, za nas kao narod.

Ponavljate da svojim pjevanjem pokazujete da ste žena iz naroda, jedna od nas, da je čovjek iz naroda, tvrdi i Škoro. Međutim, oboje ste bili vezani za HDZ i stranka je imala utjecaj, veći ili manji, na vaše karijere. Kako to komentirate?

Nisam žena iz naroda zato što pjevam sa svojim narodom, nego pjevam s narodom zato što jesam iz naroda. Prošla sam svaki pedalj Hrvatske i kugle zemaljske gdje ima Hrvata. Volim biti sa svojim narodom, pogledati ljude u oči, stisnuti ruku, čuti iz prve ruke što ih tišti i čemu se raduju, podijeliti s njima emocije, a onda i zapjevati. Pjevala sam s njima i pjevat ću. A što se tiče HDZ-a, mogu samo reći da sam HDZ-u bila vjerna i u boljim i u lošijim danima. Nikad nisam okrenula leđa svojoj stranci. Stranka je to prepoznala i podržala me.

U posljednje vrijeme u javnim nastupima prilično ste opušteni, čak i neuobičajeno veseli, otkud ta promjena?

Trebam li biti smrknuta i nervozna? U Hrvatskoj nedostaje optimizma. Često smo zabrinuti zbog stvari koje nemamo, a premalo se radujemo onome lijepom i dobrom što imamo. Uz to, ne zaboravite da postoje ljudi koji doslovno žive od utapanja Hrvatske u apatiju i depresiju, koji neprestano siju crnilo. U svome prvome mandatu nisam im dopustila da se razmašu, neću im to dopustiti ni u drugom. Vjerujem u Hrvatsku, vjerujem u hrvatske ljude, a to je najbolji lijek protiv pesimizma i apatije.

O radnoj inačici govora i didaskalijama

To uopće ne smatram propustom, greške se mogu dogoditi. Nitko, naravno, nije smijenjen jer to bi značilo da imam veliki ego koji ne trpi greške. Ponekad brzo govorim pa si stavim zvjezdice koje me podsjećaju da trebam usporiti. Didaskalije su često sastavni dio govora svih državnika pa Obama je u svojim govorima imao napisano “pauza” Često sam sjedila u prvom redu pa sam to mogla vidjeti.

Nakon pobjede u prvom mandatu mnogi su vam zamjerili sastav gostiju na inauguraciji, biste li neke ljude danas izostavili – poput Zdravka Mamića, Velimira Bujanca, Tome Horvatinčića…?

To što nas život stavlja u nove okolnosti, to što s nekim više niste ljudski ili politički bliski ne znači da se treba pretvarati da ih niste poznavali.

Može li vam vaš bivši savjetnik Mate Radeljić na bilo koji način naštetiti u predsjedničkoj kampanji?

Ne bavim se time.

I on i Velimir Bujanec sad su dio tima Miroslava Škore, zabrinjava li vas to?

Zabrinjavaju me demografski trendovi, zabrinjava me odljev mladih i obrazovanih, život umirovljenika, od kojih su mnogi na rubu siromaštva, zdravstvo i mirovinski sustav, a ne uloge pojedinaca.

Postanete li ponovno predsjednica, što će biti vaš prvi potez?

Zahvaliti svojoj obitelji, suprugu i djeci, na njihovu nesebičnom odricanju i potpori svih ovih godina.

 

Komentari
Share Button