Novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga Michael Martens piše da je razgovarao s mnogim ljudima koji dobro poznaju događaje tijekom opsade Sarajeva, ali da nitko od njih nema ni najmanju informaciju kako su postojali takozvani snajperski turisti koji su plaćali kako bi pucali na civile, piše Deutsche Welle.
Pod naslovom „Bajka o lovu na ljude” (Das Märchen von der Menschenjagd) Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je drugi nastavak o navodnom „Sarajevskom safariju”. List navodi da postoje ozbiljne sumnje u priču prema kojoj su bogati stranci tijekom opsade Sarajeva organizirano dolazili kako bi za novac pucali na civile.
Martens je i ranije objavio članak u kojem je provjeravao vjerodostojnost ključnih izvora te priče, a sada u vikend-izdanju uglednog njemačkog lista donosi nove argumente.
Piše kako se izvori na kojima počiva cijela priča – jedan dokumentarni film i dvije knjige – oslanjaju na anonimne, nepouzdane ili preminule svjedoke kojima autori često spominju tek nadimcima. „Tko se, nasuprot tome, sam raspita u Sarajevu i razgovara s ljudima koji su preživjeli opsadu, vrlo brzo nailazi na proturječja u toj priči“, piše autor.
Franjevac iz Sarajeva zaprepašten
Martens je razgovarao i s franjevcem, fra Mirkom Majdandžićem, koji se dobro sjeća opsade, nestašice vode i snajperske vatre jer je i sam čitavu opsadu proveo u Sarajevu. „Za fra Mirka priče o snajperistima nisu nikakve legende. Njihova prisutnost na brdima godinama je za njega i stotine tisuća ljudi unutar opkoljenog grada bila dio svakodnevice i stalna smrtna prijetnja“, piše Martens.
No Majdandžić sumnja u priču o stranim „lovcima na ljude”. „Teško mi je povjerovati da su dolazili bogati stranci i plaćali kako bi pucali. Što je čovjek bogatiji i moćniji, možda je veća i njegova sklonost perverzijama. Ali ta priča o talijanskim lovcima na ljude… Zašto za nju nismo čuli još tijekom rata?“, kaže franjevac za njemački list.
Majdandžić je upravo zaprepašten tvrdnjom iz knjige „Vikend-snajperisti” talijanskog pisca Ezija Gavazenija, prema kojoj je jedan svjedok tijekom rata upravo od franjevca čuo priču o talijanskim snajperistima koji su iz obijesti pucali na civile. Njemačkom novinaru kaže kako poznaje svih 28 franjevaca koji su tijekom rata bili u Sarajevu i kako mu baš nitko od njih nije o tome rekao ni riječi.
Može li se vjerovati američkom vatrogascu?
Martens navodi kako je glavni argument onih koji vjeruju u taj ratni mit postojanje svjedoka. Riječ je, pojašnjava autor, o američkom vatrogascu Johnu Jordanu koji je boravio u opkoljenom Sarajevu, svjedočio pred Haškim sudom i usput spomenuo nešto što bi se moglo protumačiti kao potvrda tvrdnje o turistima-ubojicama.
„Tvrdio je da je na sarajevskoj Grbavici, koju su držale srpske snage, vidio ljude – ili jednog čovjeka, jer tijekom iskaza prelazi iz jednine u množinu – koji očito nisu poznavali teren i koje su vodili srpski borci. Jordan ih naziva ‘turistima-strijelcima‘. Nije ih vidio kako pucaju, ali jest kako ih se vodi od jednog do drugog snajperskog položaja“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
„Tko želi, te riječi može shvatiti na razne načine”, navodi Martens. „A talijanski kvazi-istraživač Gavazeni upravo je to učinio. U svojoj knjizi Jordanovo svjedočenje čak naziva ‘odlučujućim‘.”
Martens piše da su brojni mediji prenijeli tvrdnje Gavazenija, iako je Jordan jedini svjedok koji je pred Haškim sudom spomenuo navodne snajperiste-došljake, „dok preostalih 4.649 svjedoka nije iznijelo ništa slično”, piše u svom članku.
“Bolje o zločinima nego o toj legendi”
Novinar je pokušao kontaktirati bivšu glavnu tužiteljicu Carlu Del Ponte i njezina nasljednika Sergea Brammertza koji nikada nisu javno govorili o „Safariju”. Del Ponte više ne odgovara na novinarske upite, dok Brammertz zbog svoje sadašnje dužnosti ne može komentirati tu temu.
Martens navodi da je razgovarao s nekadašnjim visokim dužnosnikom Haškog tužiteljstva koji je želio ostati anoniman. “Taj čovjek je ogorčen zbog te ‘legende‘, kako je naziva tijekom telefonskog razgovora. ‘Ta priča odvlači pozornost s hitno potrage za stvarnim počiniteljima stvarnih ratnih zločina.'”
Sugovornik ističe da u deset milijuna stranica dokumentacije koju je prikupio Tribunal, osim Jordanova iskaza, ne postoji ništa što bi upućivalo na navodne turiste-ubojice. Dodaje da ni tužiteljstva u Bosni i Hercegovini, Italiji i Belgiji nemaju ništa više od priča iz druge ruke, kakve se pojavljuju i u knjigama.
Prema njegovim riječima, Jordanovo svjedočenje svojevremeno je ocijenjeno kao „nimalo vjerodostojno” i nije imalo nikakvu ulogu u presudama Haškog suda.
Safari nije postojao!
Martens navodi da je za vikend-izdanje Frankfurter Allgemeine Zeitunga razgovarao s više od deset osoba koje su preživjele opsadu Sarajeva i poslije se profesionalno bavile tom temom. Nitko od njih nema ni najmanju indiciju da je „Safari” doista postojao.
„Priča o stotinama bogatih stranaca koji su u Bosni sudjelovali u lovu na ljude otprilike je jednako uvjerljiva kao tvrdnja da se tijekom rata pojavio King Kong kako bi branio Sarajevo. Razlika je samo u tome što je priča o King Kongu toliko očito izmišljena da je strani mediji ne bi prihvatili kao činjenicu”, zaključuje novinar FAZ-a.
