U sportskoj dvorani u Podsusedu u subotu 6. travnja 2019. održan je 3. pozivni memorijalni malonogometni turnir „Mario Rehor“ u čast i spomen na poginulog maloljetnog dragovoljca HOS-a Maria Rehora.
Malonogmetni turnir organiziran je kao dio šire manifestacije Memorijal poginulim bojovnicima Domovinskog rata Grada Zagreba koji se održava po 20. put organizira Udruga dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba.
Memorijal je počeo u subotu u jutarnjim satima polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomenika poginulim bojovnicima Domovinskog rata u Kustošiji, na kojem je uklesano 78 imena hrvatskih branitelja počeo je danas tradicionalni 20.
Vijence su položili i svijeće zapalili, Ministar hrvatskih branitelja gospodin Tomo Medved, gospođa Vesna Helfrih i gospodin Miodrag Demo iz odjela za branitelje Grada Zagreba, predsjednik Udruge dragovoljaca HOS-a Zagreba Ivan Friščić te razna izaslanstva braniteljskih udruga.
Osim nogometa organizirana je biciklistička utrka, natjecanje u streljaštvu, šahu, pikadu, ribolovu, karateu i kuglanju.
Najbrojnije i najposjećenije bilo je natjecanje u nogometu.
Nakon trenutaka tišine prisjetili smo se Maria Rehora kao i svih njegovih suboraca koji su poginuli u Domovinskom ratu. Uz Upravni i Nadzorni odbor UDHOS ZAGREB turniru su nazočili obitelj Maria Rehora, Majka Nada, sestra Magdalena s obitelji, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, predsjednik SAVEZ-a UDHOS Borislav Barišić, predsjednik HVIDR-e Zagreb Ante Tandara te mnogobrojni predstavnici braniteljskih udruga.
Tko je bio Mario Rehor
Mario je Rehor rođen 29. svibnja 1975. godine u Zagrebu. Hrvat, rimokatolik, mlađi od dvoje djece u obitelji Miroslava i Nade rođene Putrić.
Mario je rastao sa sestrom Magdalenom Otac mu je bio nastavnik glazbe, a majka diplomirana ekonomistica. Zvršio je osnovnu i pohađao srednju (grafičku) školu u Zgrebu. Društven, vedar i živahan, bio je izviđač. Volio je šport; posebice plivanje, vaterpolo i jahanje, te ribolov. Nije bio oženjen.
Iako je po izbijanju agresije na Hrvatsku išao tek u treći razred srednje škole, Mario nije mogao ne odazvati se zovu napadnute mu Domovine u već zahuktalo ratu.
HRT se opet sramoti. Čak ni za poginulog bojovnika ne usude se reći da bio HOS-ovac
Odlazi na ratište u studenome 1991. godine, prvo kao dragovoljac HOS-a, a potom je pripadnik 105. brigade HV. Brani junački Domovinu na Baniji, a zatim u Istočnoj Slavoniji.
Poginuo je izidničkoj akciji, kad mu naprijateljski metak prekida tek 17. godinu života, 30. prosinca 1991. godine, na crti bojišnice u Komletnicima kod Vinkovaca. S njime je poginuo suborac Robert Tadić iz Pule. Pokopan je 7. siječnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Vitezu je Mariju posmrtno dodijeljen čin časničkog namjesnika HV te odličje Red Petra Zrinskog Frana Krste Frankopana i Spomenicima domovinskog rata. Ime je mladog viteza Matija utisnuto, uz imena drugih poginulih branitelja, na spomeniku na Kustišiji, kojega je podigla Udruga HOS-a Zagreb.
Časno mu je ime također utisnuto na spomeniku kojeg je Grad Zaprešić podigao u Zaprešiću, Općina Otok u Komletinicima, te UDHOS ZAGREB Novskoj kao vječni znak poštovanja i zahvalnosti za obranjenu slobodu. Mariju u čast, jedna ulica u zagrebačkoj Kustošiji nosi ime Marija Rehora.
Na kraju spomenimo i da je pobjednik turnira ove godine UDHOS Zagreb
- UDHOS Zagreb
- Veterani 2 gardisjke brigade Gromovi
- Veterenai ATJ Lučko
- Veterani NK Vrbovec
- Veterani 1, gardisjke Tigrovi
M. Marković/Foto:Z. Lucić
