Zločin u Mlinovima: Otac je djeci prvo dao koktel lijekova, ali su se počeli buditi

25 rujna, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Stravičan zločin u kojem je troje djece izgubilo život dogodio se u noći s petka na subotu u Zagrebu, a sumnja se da ih je zadavio otac, Harald Kopitz, Austrijanac sa zagrebačkom adresom, koji je pokušao samoubojstvo.



U stanu u zagrebačkom naselju Mlinovi policija je oko dva sata ujutro pronašla troje najvjerojatnije ugušene djece i njihova oca koji je, kako se sumnja, nakon što ih je ugušio pokušao počiniti samoubojstvo, a ranije je objavio pismo na društvenim mrežama.

Njegovo stanje je stabilno i nalazi se u bolnici, a majci ubijene djece pružena je psihijatrijska pomoć u dubrovačkoj bolnici.

U vrijeme zločina majka ubijene djece nije bila u Zagrebu, a djeca su vikend provodila s ocem – austrijskim državljaninom koji živi i radi u Zagrebu. Prema neslužbenim informacijama, roditelji djece su rastavljeni te su djeca najvjerojatnije vikend trebala provesti s ocem.

U javnost curi sve više detalja tragedije. Večernji list  piše kako je muškarac djeci dao koktel lijekova. Kad su se počeli buditi, krenuo ih je daviti. Zatim ih je prenio u dnevni boravak, a oko njih, kako piše list, poslagao igračke.

Što je uzrok smrti?

Večer koja je poslužila kao uvertira u tu noć strave ni po čemu nije odskakala od mnogih prijašnjih. Harald se u svom luksuznom stanu na zagrebačkim Mlinovima u elitnoj podsljemenskoj zoni igrao s djecom, skuhao im večeru te ih potom nakon još malo igranja spremio na spavanje. Igra se oduljila, bila je već gotovo ponoć kad su legli i zaspali. Bio je to san iz kojeg se nisu nikada trebala probuditi.

Njihov otac prije toga im je svima dao koktel raznih tableta i lijekova. Dječica su doista relativno brzo i usnula, tko zna što je Haraldu Kopitzu u tim trenucima dok ih je gledao prolazilo kroz glavu, ali sigurno nije to da će se mališani početi buditi.

Umjesto da barem tada shvati što je zapravo pokušao učiniti te odustane od paklenog plana, on je učinio upravo suprotno. Zgrabio je za vrat vlastitog sina, još uvijek omamljenog tabletama koje je uzeo, i počeo ga daviti. Mališan nije mogao pružiti gotovo pa nikakav otpor.

Gledajući vlastito dijete oči u oči grčevito je stiskao šake oko njegova vrata dok dijete te oči nije zauvijek zatvorilo. Nije se tu zaustavio. Istu stvar ponovio je još dva puta. Njegovom željeznom stisku nisu se imali baš nikakve šanse oduprijeti ni sedmogodišnja kći ni četverogodišnji sinčić, piše Večernjak.

Međutim, ni tu se nije zaustavio. Kada se uvjerio da nijedno od troje djece više ne diše, jedno po jedno ih je uzeo u naručje i odnio na kauč u dnevnom boravku. Polegao ih je jedno pokraj drugoga i oko njih poslagao njihove omiljene igračke.

Iz krugova bliskih istrazi, piše Index, postoji sumnja je li  smrt djece nastupila gušenjem, a sve je snažnija verzija da je ključno za smrt bilo trovanje, vjerojatno tabletama.

Na tijelima troje ubijene djece nađene su ozljede od gušenja, pa istražitelji sumnjaju kako je otac djecu i otrovao i gušio, s što je od toga točno uzrokovalo smrt djece, utvrdit će se nalazom obdukcije koja se očekuje, kao i toksikološkim vještačenjima.  Moguće je i da je kod neke od djece smrt nastupila trovanjem, a kod neke gušenjem.

Nakon usmrćenja djece, barem tako on tvrdi, pokušao se  ubiti. I to na isti način na koji je prvotno pokušao ubiti vlastitu djecu – popivši koktel raznoraznih tableta u kombinaciji s nešto alkohola. Izgubio je svijest i pao na pod, a iduće što je mogao vidjeti bila su lica policajaca koji su došli u stan, i to na poziv jednog od Haraldovih poznanika.

U subotu nešto poslije ponoći, dakle nakon što je mislio da je djecu zauvijek uspavao,  56-godišnji Austrijanac natipkao je i objavio neku vrstu oproštajnog statusa na Facebooku i Instagramu.

– Zbogom svima, otići ću jer više ne mogu. Ljubav mog života ostavila me jer je moja bivša žena bila jako loša prema njoj i nemam novca. Sve što sam pokušao u zadnjih godinu i pol nije me vratilo na posao, čak mi ni braća iz masonske lože nisu mogla pomoći, na kraju mi nisu ni odgovarali na pozive. Samo su mi prijatelji Manfred, Roland i brat Helmut pomogli koliko su mogli. Sada sam došao do kraja. Zato, zbogom – napisao je.

Taj status uočio je netko od njegovih poznanika te odmah obavijestio policiju, koja je odmah krenula u stan. Na žalost, bilo je prekasno. Jedan od policajaca koji je obavljao očevid rekao je da je prizor koji ga je dočekao kad je ušao u stan bio nešto najtužnije što je doživio u svojoj dugogodišnjoj karijeri.

U PU zagrebačkoj, u kojoj su izrazili iskrenu sućut majci i široj rodbini, potvrdili su da će policajcima koji su bili na terenu biti pružena stručna psihološka pomoć jer riječ je o vrlo traumatičnom događaju. Ubrzo su upravo na poziv tih policajaca stigli i liječnici, koji su Haralda Kopitza odmah prevezli u KBC Sestara milosrdnica. Djeci su samo mogli konstatirati smrt. Njihova su tijela u rano jutro, , iznijeli iz kuće i odvezli na obdukciju. Kopitz je tada već bio došao sebi.

Ležeći na bolničkoj postelji, policajcima je sve priznao. Iako je izvan životne opasnosti i stanje mu se stabilizira, još neko vrijeme bit će zadržan na promatranju.

Županijsko državno odvjetništvo sumnjiči ga  da je počinio kaznena djela teškog ubojstva na štetu troje maloljetne djece, za što je zapriječena minimalna kazna od deset, a maksimalna od 50 godina zatvora.

Fotografije s društvenih mreža na kojima je često objavljivao upravo svoje djecu sugeriraju gotovo idiličan odnos. Ljetos su bili u Zoološkom vrtu, zimi su pravili snjegoviće, kada je bilo vruće postavio bi im veliki bazen na terasu svog stana u kojem su se kupali, za njegovih posjeta uvijek bi se igrali, pripremao bi im kolače i raznorazne slastice, torte. Na prvu nekome neupućenom doista bi se, sudeći samo prema fotografijama, činilo da je sve idilično.

Prema oproštajnom statusu koji je objavio sigurno je da su ga, osim onih ljubavnih, mučili i financijski problemi. Taj rođeni Bečanin studij je završio na Donau-Universitätu u austrijskom gradu Kremsu, gdje je stekao titulu magistra poslovne administracije s fokusom na poslovno upravljanje i vodstvo. U svojem životopisu napisao je da je iskusni konzultant s dokazanim uspješnim radnim iskustvom u sektoru financijskih usluga te da je vješt u pregovaranju, proračunima, poslovnom planiranju, upravljanju rizicima i bankarstvu.

Radio je na rukovodećim pozicijama u mnogim velikim tvrtkama poput Boscha i Alcatela, a gledajući njegove fotografije na kojima pozira u savršeno izglačanom odijelu i kravati sa sunčanim naočalama na glavi i satom na ruci, doista se teško oteti dojmu da je riječ o uspješnom biznismenu.

Međutim, poslovi su mu unatrag dvije godine počeli propadati, a crni niz nastavio se i s konzultantskom tvrtkom koju je osnovao lani. Kopitz je dugo radio s hrvatskim poduzetnicima i financijerima, gotovo puno desetljeće i pol, a upravo se zbog čestih putovanja na relaciji Austrija – Hrvatska i zaljubio u našu zemlju, u koju se potom i preselio.

Član masonske lože

Bio je očito i član masonske lože, objavio jr objavi na Facebooku, međutim, požalio se na nedostatak podrške “svoje braće”.

Ne sluteći da bi se išta moglo dogoditi, bivša mu je supruga u petak ostavila djecu za vikend, kako je to i inače običavala činiti, te se potom zaputila na poslovni put prema Dubrovniku.

U policiji se, piše Večernji list, nikome nije bilo ni najmanje ugodno prihvatiti telefona i okrenuti broj Kopitzove bivše supruge i javiti joj tragične vijesti.

Kada su je obavijestili što se dogodilo, doživjela je šok te joj je zbog teškog psihičkog stanja u kojem se našla pružena i psihijatrijska pomoć. Ponuđena joj je i hospitalizacija, ali to je odbila te je odlučila otići u Neum, odakle je navodno rodom.

Ona i Kopitz u braku su proveli neko vrijeme, čemu svjedoči i to što je ona nosila i njegovo prezime, a unatoč tome što su se prije nekoliko godina rastali, ona je Kopitzu i dalje dopuštala da redovito viđa djecu, prema kojoj se, kako to govore i njegovi susjedi na Mlinovima, odnosio izrazito lijepo.

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •