“Samo za Hercegovce i one koji se tako osjećaju”, napisala je u Facebook objavi vukovarska ratnica i književnica Tanja Belobrajdić ( “Crni kaput“, “Žena moga muža“) i objavila zgode sa sinom tinejdžerom tjekom posjeta Zagrebu.
Tanja je u Zagrebu gostovala na tribini Civilni život u ratnom Vukovaru – “Grad pod zemljom” koju su organizirali mladići iz akcije “Biciklom za Vukovar”. Riječ je o skupini mladića koji već šestu godinu u Dane sjećanja iz Zagrebu biciklima putuju u 300 kilometara udaljeni Vukovar
Na vrlo posjećenoj tribini u hotelu International govorili su Branko Borković – posljednji zapovjednik obrane Vukovara, Ruža Marić -ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar, Marin Vidić Bili – povjerenik Vlade RH za Vukovar 1991. godine i Tanja Domazet Belobrajdić – vukovarska braniteljica i književnica.
Na tribini je predstavila i svoj nagrađivani roman “Crni kaput” koji govori o ratnim danima Vukovara, a na povratku iz Zagreba je zapisala:
“Jučer u vlaku, sjetila sam se kako sam zaboravila remen za hlače koje sam planirala obući uvečer, ali nisam se puno brinula budući da je bilo dovoljno vremena za kupiti drugi u Importanne centru.
I onda to tako krene, još ovo da vidim, još samo ono… Stanovitom gospodinu F. to se nije baš svidjelo, gunđao je i prigovarao kako je znao da će biti tako te mu je vruće te mu je dosadno te ga bole noge.
Pokušala sam mu raspoloženje popraviti prijedlogom da sebi nešto kupi, valjda mu se nešto sviđa ili mu treba, ali nije bilo nekog rezultata dok nismo prošli pored izloga butika s majicama s natpisima.
Već smo skrenuli iza ugla kada je rekao: “Ček, ček…” i vratio se natrag. Rekao je kako mu se sviđa jedna majica iz izloga, pa smo ušli unutra. Pitala sam trgovkinju može li nam pokazati Supermen majicu, a on je zgroženo rekao: “Ne ta, ona druga!”.
Izašla sam ponovo van s njim da pogledam koja je “ta”, kad između svih majica, on pokazuje na onu s natpisom “Hercegovina u srcu”.
– Ova ti se sviđa? – pitala sam ga začuđeno.
– Da, ta, što fali?
– Ova što na njoj piše “Hercegovina u srcu”?
– Pa da, ta.
– Pa što ti imaš s Hercegovinom?
– Kako što?
– Pa nisi Hercegovac i nikoga svoga nemaš u Hercegovini.
– Da, pa što?
– Pa kako ti onda može biti Hercegovina u srcu?
– Eto je. I sad neću majicu.
– Kupi.
– Neću.
– Pa ne moraš.
I nismo. I odošmo. Malo me stisnulo u grlu. Gledam ga, ide moj dugajlija ispred mene. Veliko dijete.
U vlaku smo pričali o koječemu. Nekako spomenuli i Hercegovce. Pa počela nabrajati one koji su poginuli u Vukovaru… Kud mu ne kupih majicu… ” napisala je Tanja.
MP/Foto:Ilustracija
