U Zagrebu je održana tribina u organizaciji Srpskog privrednog društva Privrednik i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba pod nazivom “Petrovačka cesta duga 27 godina, a na kojoj se raspravljalo o srbijanskoj optužnici protiv četvorice hrvatskih pilota koje se tereti za ratni zločin.
Osim novinara Saše Kosanovića, tamo je kao zastupnik obitelji žrtava bio i odvjetnik Anto Nobilo uz Slađanu Čanković, a trebao im se pridružiti i Janko Velimirović, čovjek kojeg su opisali kao “predstavnika Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina u Banjaluci”.
Ono što možda tom prilikom nije naglašeno da je Velimirović aktivno sudjelovao u agresiji na Hrvatsku.
Velimirović se nije pojavio u Zagrebu, kako su rekli na tribini održanoj u prostorijama Pupovčeva SNV-a, “iz sigurnosnih razloga”. Bolo je najvljeno da će javiti video linkom iz Banja Luke no veze nisu funkcionirale pa ga nismo čuli.
Na tribini je bio i dr Ante Nazor koji je demantirao neke od izrečenih tvrdnji pa je tako rekao kako “nije točno da slučaj nije istraživan”.
“Taj slučaj Haag već istraživao i tu je bilo vojske tzv. Krajine u koloni, a ne samo civila”. Dakle, postoje činjenice da su tu bile vojne formacije, a druga stvar što je vrlo važno, kad govorimo o odgovornosti, zaboravljamo političku odgovornost. Tko je uvjeravao Srbe da ne treba prihvatiti mirnu reintegraciju”, upitaoje Nazor.
Dodao je i da je prema nekim izvorima kolonu je raketirao avion JNA sa zvijezdom petokrakom. U Hrvatskoj immao 151 masovnu grobnicu sa zločinima srpskih snaga, rekao je Nazor nakon čega je zaradio pljesak.
Tribina je nakratko bila prekinuta istupom Dražena Keleminca, čelnika Autohtone Hrvatske stranke prava koji je želio postaviti pitanje, a novinar mu to nije dopuštao. Keleminec je ipak postavio pitanje je li država Srbija pokrenula istragu protiv zločina koje su pokrenuli srpski teroristi?”.
“Bem li ga, digao se ovaj luđak, šta da radim”, rekao je voditelj Kosanović dok je zvao policiju.
“Ako ne možemo civilizirano, idemo po policiju, milom Vas hoćeteli se smiriti”, kazao je Kosanović.
Nakon nekoliko minuta pauze, uz isključene tona, tribina je nastavljne i privedena kraju uz žučnu raspravu i povišene tonove.
Tko je Janko Velimirović?
Podatke za biografiju JankaVelimirovića prikupio je Ivica Pandža Orkan, jedan od aktivnijih u prikupljanju dokumentarne građe o srpskoj okupatorskoj vojsci u Hrvatskoj i poznatim sudionicima agresije na Hrvatsku.
Jedan od pripadnika srpskih teroritstičkih postrojba bio je upravo Janko Velimirović.
Jankovo Velimirović danas i kao pripadnik srpskih terorističkih postrojba u vijeme agresije na Hrvatsku
Čovjek koji će u utorak u Zagrebu pričati o “hrvatskim zločinima”, kao pripadnik druge Kordunaške brigade T.O. Vojnić bio je aktivni sudionik srpske agresije na hrvatsku. U posjedu smo dokumenta kojem se dotadašnjeg oficira Velimirovića predlaže za čin kapetana: “Drug Velimirović osjetio je kakav genocid Hrvatska sprema pa je već u šestom mjesecu pobjegao iz Karlovca i otišao svom narodu”, navodi se u prijedlogu pukovnika JNA Boška Potkonjaka.
“Odmah se uključio u organiziranje prvih vojnih formacija i njihovom naoružavanju”, navodi se u prijedlogu u kojem ga se naziva “omiljenim među starješinama i borcima”.
Janko Velimirović rođen je 1957. godine u Vojniću. Djetinjstvo je proveo u Velikoj Crkvini gdje je završio i 4 razreda osnovne škole. Od petog do osmog razreda nastavu je pohađao u Perjasici, OŠ “Milutin Karas”. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti, studij ONO i DSZ te marksizam.
Pohađao je i studij novinarstva, a pisao je za omladinske listove “Polet”i “Studentski list”.
Po završetku vojne obuke, postaje rezervni oficir. Od jeseni 1981. godine je radio u Karlovačkoj gimnaziji gdje je predavao obranu i zaštitu te predmete društvenog i novinarskog smjera.
Nakon pet godina rada u prosvjeti, zapošljava se u Zajednicu općine Karlovac na poslove vezane za obrambene pripreme civilnih struktura karlovačko – kordunske regije.
Aktivan u agresiji na Hrvatsku
Početkom 1991. sudjeluje u pripremi, osnivanju i organizaciji Foruma Srba Bele Krajine, Gorskog Kotara, Korduna, Pokuplja i Žumberka a trećeg ožujka iste godine vodi osnivačku skupštinu Foruma u hotelu “Korana” u Karlovcu.
Početkom srpnja 1991. g vraća se na Kordun gdje se javlja na mobilizaciju.
Nakon ustrojavanja Srpske vojske Krajine (SVK), krajem 1992. i ustrojavanja 11. brigade “Vojnić” 21. Kordunskog korpusa SVK-a, ostaje na istoj poziciji u do kolovoza 1995. godine. Oko godinu dana radi i u općini Krnjak na poslovima Sekretara za društvene djelatnosti, a nakon VRO “Oluja”, odlazi u Prizren gdje s obitelji ostaje oko pola godine.
Od proljeća 1996. seli se u Banja Luku gdje radi kao novinar i urednik u više redakcija i medija, aktivan je suradnik Save Štrbca u udruzi Veritas.
M. Marković/Foto: press
