General Tihomir Kundid, načelnik Glavnog stožera OSRH, dakle, šef HV u operativnom smislu nije tek vojna funkcija ma koliko ona bila značajna, u stvari najznačajnija!
Sama činjenica kako se načelnik Glavnog stožera bira temeljem političkog dogovora pretvara tu funkciju i u prvorazrednu politički poziciju!
Upravo zato je i upravljanje vojnom silom u Hrvatskoj prilično složeno i pravnom regulativom kao rezultat procesa nastajanja vojne sile kroz Domovinski rat i razdoblje poslije rata sa naglaskom pristupanja RH u NATO savez!
Načelnik Glavnog stožera ne može niti smije biti tek puki izvršitelj zapovijedi, posebno ako procijeni kako su te zapovijedi protivne interesu hrvatskih oružanih snaga, a u slučaju Milanovićeve “zapovijedi” radi se upravo o tome!
Načelnik nije ni politički nepismen, zasigurno prati procese oko sebe, ima vjerojatno i savjetnike i u ovome slučaju imao je samo dva izbora: poštivati zakon koji je kristalno jasan( a o čemu su posvjedočili i brojni ustavnopravni eksperti) ili ziceraški brinuti o svojoj karijeri!
Neki ovih sati spominju i njegov ratni put koji nitko ne dovodi u pitanje, ali ga upravo taj ratni put obvezuje na poštivanje zakona i onda kada se taj zakon ne sviđa “vrhovnom zapovjedniku”!
Pristajanjem na nezakonito ponašanje general Kundid dovodi u pitanje i karijeru, jer ta razina vojne hijerarhije ne može se svrstati pod pojam “ ja samo izvršavam zapovijed”!
Jedini izlaz za Kundida je podnošenje ostavke, a veliko je pitanje i možebitne odgovornosti zbog djelovanja suprotno zakonu!
Bez ikakvog ozbiljnog razloga jedan ozbiljan časnik doveo je sebe u poziciju kolateralne žrtve zbog Milanovićeve samovolje i opasne izolacionističke politike!
Anto Đapić/foto: UP
