Nakon smrti Ratka Mladića Jutarnji list je obnovio ranije objavljen intervju u kojem general Rahim Ademi tvrdi da je upravo on čovjek koji je “porazio Ratka Mladića”, “spasio Dalmaciju”, “organizirao topništvo”, “zaustavio agresora na Šibenskom mostu” i “polomio Mladiću zube”.
U istom tekstu Ademi se predstavlja kao ključni strateg obrane Šibenika, kao autor operativnih rješenja, kao čovjek koji je preko noći formirao topništvo, kao zapovjednik koji je Mladiću nanio prvi veliki poraz i kao osoba bez koje bi, kako sugerira, pad Šibenika bio neizbježan.
To je narativ koji Ademi posljednjih godina uporno ponavlja u medijima. No čim se njegove izjave usporede s dokumentima, svjedočenjima sudionika i reakcijama ljudi koji su stvarno vodili obranu Šibenika, cijela konstrukcija se raspada.
Jedan od posljednjih velikih ispada je tvrdnja da on ‘osmislio oslobađanje Knina’: “Sjećam se svega u detalje, napisao sam i knjigu o tome(…). To je sve originalno moja ideja. Da smo postupili po planovima Glavnog stožera, nikad Knin ne bismo oslobodili”, rekao je uoči svečanog prijama povodom 28. obljetnicu Oluja u Kninu.
Šibenski branitelji, policija, specijalci, zapovjednici, veterani 4. gardijske brigade, general zbora Mirko Šundov, Onesin Cvitan, komodor Ivica Tolić i niz drugih sudionika rujanskog rata iznose potpuno drugačiju sliku: Ademi nije autor ključnih planova, nije vodio ključne akcije, nije bio prvi oficir JNA koji je prešao na hrvatsku stranu, nije bio dezerter, nije bio zapovjednik gardijske brigade, nije bio organizator topništva, nije bio arhitekt obrane Šibenika i nije bio čovjek koji je porazio Ratka Mladića.
Sve što je u knjizi “Samo istina” napisao, tvrde sudionici, predstavlja sustavno prisvajanje tuđih zasluga, krivotvorenje povijesti i omalovažavanje ljudi koji su stvarno organizirali obranu Šibenika.
Najosjetljivija točka Ademijevog narativa je plan obrane Šibenika i oslobađanja Šibenskog mosta. Šibenski zapovjednici tvrde da je autor tog plana pokojni Božo Marković, zamjenik zapovjednika 113. brigade ZNG-a, briljantan časnik koji je bio glavni pokretač i organizator obrane Šibenika.
Nikola Vukošić, ratni načelnik PU Šibenik, opisao je sastanak iz 2010. godine kod župana Gorana Pauka na kojem je Ademi počeo vikati da je on, a ne Marković, izradio plan oslobađanja Šibenskog mosta. Upozoren je da ne govori istinu, ali je nastavio vikati i sebe predstavljati kao tvorca plana, iako je sjedio pred ljudima koji su stvarno vodili obranu i koji su bili izravni sudionici svih događaja.
Vukošić mu je tada rekao da ga treba biti sram što pokojnom Markoviću uzima zasluge i pripisuje ih sebi, poručivši mu da će on biti zastupnik istine jer je Marković mrtav i ne može se braniti. Ostali sudionici sastanka bili su konsternirani jer je Ademi pred živim svjedocima pokušao prepraviti povijest i prisvojiti zasluge čovjeka koji je bio ključni operativac obrane Šibenika.
Udruga specijalne policije “Jastrebovi” iz Šibenika objavila je niz reagiranja u kojima se iznose detalji o Ademijevim manipulacijama. Jastrebovi tvrde da knjiga Samo istina sadrži laži, krivotvorine i proizvoljne interpretacije događaja uoči i tijekom rujanskog rata.
Posebno naglašavaju da Ademi nije bio bjegunac iz JNA, iako se tako predstavlja. Dokumenti pokazuju da je JNA napustio legalno, podnošenjem službenog zahtjeva za prekid službe, da je otpust dobio dan ranije, da je u MUP primljen istoga dana kada je predao zahtjev JNA, te da je zahtjev za prijem u MUP podnio desetak dana ranije.
Šibenska policija tvrdi da je njegova priča o “bijegu” iz JNA izmišljena, jer je nakon presude za protudržavnu djelatnost u JNA nastavio raditi, zadržao plaću, stan, povjerljive poslove i napredovao u čin majora, što je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo nemoguće za nekoga tko je stvarno bio progonjen. Policija je bila protiv njegovog prijema u MUP jer su smatrali da je slučaj sumnjiv i da je moguće da je i dalje radio za KOS. Primljen je tek na inzistiranje Josipa Jurasa.
Čak i detalji oko pištolja pokazuju nelogičnosti: Ademi je u PU Šibenik donio svoj Colt Magnum, ali deset dana kasnije u zahtjevu JNA tvrdi da je pištolj u vojnoj kasi, što je nemoguće ako ga je već imao kod sebe. Sve to, tvrde Jastrebovi, pokazuje da Ademi manipulira vlastitom biografijom i izmišlja dramatične elemente koji se nisu dogodili.
Šibenski ratni veterani također su javno odbacili Ademijevu tvrdnju da je bio prvi oficir JNA koji je prešao na hrvatsku stranu. Prije njega su to učinili drugi, među njima i Ivica Ajduković Jastreb, zapovjednik specijalne jedinice policije. Ajduković je rekao da ga knjiga vrijeđa kao zapovjednika i da Ademi sebi pripisuje takve zasluge da bi mu se mogao dignuti spomenik nasred Poljane.
Goran Grguričin, tada pomoćnik načelnika za operativne poslove, rekao je da bi se knjiga trebala zvati “Samo laž” jer je jedina istina u njoj datum i mjesto Ademijevog rođenja. Grguričin tvrdi da je Ademi sebe prikazao kao junaka koji je obranio Šibenik za nekoliko dana, iako je obrana počela još 1990. godine, od prvih balvana, pripreme policije, osnivanja Kriznog stožera i ustrojavanja 113. brigade. Šibenik su obranile policijske i vojne snage, Krizni stožer, specijalci, pričuvne postrojbe i građani, a ne jedan čovjek.
Komodor Ivica Tolić, tada bojnik i zapovjednik 3. bojne 4. gardijske brigade, razotkrio je još jednu ključnu manipulaciju: Ademi nije vodio akcije osvajanja Zečeva i vojarne Kruščica.
Tolić tvrdi da je on bio zapovjednik akcija, da je imao najviše ljudi i borbenog iskustva, da je 3. bojna 4. brigade izvela operacije, da je Ademi sudjelovao kao pojedinac bez vlastite postrojbe, da je pregovore vodio poručnik fregate Perajić, da je ultimatum dao Tolić, da je prvi ušao u vojarnu, da je nakon pada Zečeva Ademi ostao tamo, a oni nastavili na Kruščicu, te da Ademi nije bio prisutan u ključnim trenucima. Tolić je poručio: “Ako misli da nije bilo ovako, neka mi se javi ako ima obraza. Ne kitite se tuđim perjem.”
General zbora Mirko Šundov, bivši načelnik Glavnog stožera HV, poslao je službeno pismo u kojem traži hitnu ispravku “neistina, netočnosti, kleveta i uvreda” koje je Ademi objavio o njemu.
Šundov tvrdi da ga je Ademi klevetao na više stranica knjige, da je iznosio konstrukcije koje nemaju uporište u stvarnosti, da je pogrešno prikazao njegovu ulogu u operaciji Zima ’94, da je iznio laži o ranjavanju i pogibiji izvidnika 5. gardijske brigade, da je izmislio da ga je Gotovina “potjerao”, iako postoje fotografije i Zahvalnica koja dokazuje suprotno, te da je Ademi nikada nije zapovijedao gardijskom brigadom, iako se tako predstavlja.
Šundov je poručio da će poduzeti sve korake kako bi zaštitio svoj ugled i dostojanstvo.
Onesin Cvitan, sudionik bitke za Šibenik, razotkrio je da Ademi u knjizi krivo opisuje top T12, da ne zna rukovati topom, da izmišlja broj topova na Raduču, da preuveličava svoju ulogu u topničkim operacijama i da u knjizi postoji “mnoštvo neistina”.
Veterani 4. gardijske brigade otišli su najdalje: na promociji knjige u Šibeniku jedan je veteran ustao, prišao stolu i pred publikom poderao knjigu, rekavši: “U ime poginulih i živih – prestanite promovirati laži.”
Sve ove reakcije pokazuju isto: Ademi godinama pokušava prepraviti povijest, prisvojiti tuđe zasluge, izbrisati stvarne organizatore obrane Šibenika i nametnuti sebe kao ključnog stratega rujanskog rata. Njegova knjiga Samo istina nije istina, nego konstrukcija koja vrijeđa sudionike, omalovažava branitelje, krivotvori događaje i pokušava stvoriti mit koji ne postoji.
Šibenik je obranjen zajedničkim naporom policije, garde, specijalaca, Kriznog stožera, 113. brigade, pričuvnih postrojbi i građana. Plan oslobađanja Šibenskog mosta izradio je Božo Marković. Akcije na Zečevu i Kruščici vodila je 3. bojna 4. brigade. Istina o rujanskom ratu ostaje u rukama onih koji su stvarno bili tamo – ne onih koji je naknadno prepravljaju.
Kada se sve zbroji – od Ademijevih izjava u Jutarnjem listu o tome kako je “porazio Ratka Mladića”, preko njegovih tvrdnji da je “osmislio oslobađanje Knina”, pa do knjige Samo istina u kojoj je prisvojio plan obrane Šibenika, izbrisao pokojnog Božu Markovića, izmišljao dezerterstvo, prepravljao akcije Zečevo i Kruščica, klevetao generala Šundova, omalovažavao specijalce, policiju, gardu i stvarne organizatore obrane, te konstruirao vlastitu biografiju kao niz heroizama koji se nisu dogodili – ostaje samo jedan zaključak: Rahim Ademi godinama gradi ratni mit koji nema nikakvo uporište u činjenicama.
A najteži dokaz toga nalazi se na koricama njegove knjige, gdje “naš junak” iznosi još jednu tešku neistinu, tvrdeći da je odlikovan “Veleredom kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom”. Istina je jednostavna i neoboriva: general Ademi to odličje nikada nije dobio, niti ga je ikada mogao dobiti.
Velered kralja Tomislava je najveće odlikovanje Republike Hrvatske, dodjeljuje se poglavarima država kao najviši izraz priznanja i zahvalnosti za doprinos međunarodnom položaju Hrvatske, za jačanje međudržavnih odnosa i za djelovanje na uspostavi suverene RH.
To odličje prvi je dobio talijanski predsjednik Francesco Cossiga, zatim Juan Antonio Samaranch, zbog poziva Hrvatskoj da 1992. nastupi na Olimpijskim igrama u Barceloni, potom turski predsjednik Süleyman Demirel, a kroz povijest ga je primilo pedesetak svjetskih državnika.
Rahim Ademi nije državnik ranga Helmutha Kohla, Hansa Dietricha Genschera, Cossige, Samarancha ili Demirela pa je milijardu posto istina da to odlikovanje — nije dobio.
Kada čovjek na koricama vlastite knjige iznosi laž o najvišem državnom odlikovanju, kada pred živim sudionicima tvrdi da je autor plana obrane Šibenika, kada pred gardistima tvrdi da je vodio akcije koje su vodili drugi, kada pred generalima iznosi konstrukcije koje nemaju nikakvo uporište u stvarnosti, kada pred javnošću objavljuje dokumente državne tajne i kada pred medijima sebe predstavlja kao ključnog stratega svih operacija…., onda to više nije slučajna greška, nego obrazac ponašanja
A taj obrazac svi koji su bili na terenu, svi koji su vodili obranu, svi koji su stvarno ratovali, opisuju istim riječima: Rahim Ademi ne govori istinu. On je čovjek koji je od laži napravio karijeru. Drugim riječima, kako kažu njegovi suborci, zapovjednici i svjedoci – Rahim Ademi je patološki lažljivac.
I o njemu bi se trebale pobrinuti ustanova zadužene za nacionalni sigurnost.
Marko Marković/Foto: pxll
