Bivši kosovski predsjednik Hashim Thaçi proglašen je krivim za ratne zločine i osuđen na 25 godina zatvora pred Specijaliziranim vijećima Kosova u Haagu. Sud je i Kadrija Veselija, Rexhepa Selimija i Jakupa Krasniqija proglasio kazneno odgovornima za proizvoljno lišavanje slobode, okrutno postupanje, mučenje i protupravna ubojstva.
Jakup Krasniqi osuđen na 25 godina zatvora.
Thaçi je proglašen krivim za nezakonito ili proizvoljno uhićenje i pritvaranje, kao ratni zločin, počinjen nad najmanje 385 osoba. Također je proglašen krivim za okrutno postupanje prema najmanje 49 osoba, mučenje najmanje 303 osobe i protupravno ubojstvo najmanje 96 osoba.
Za ova kaznena djela, sudsko vijeće izreklo je konkretne kazne: 15 godina zatvora za nezakonito ili proizvoljno uhićenje i pritvaranje, četiri godine za okrutno postupanje, 20 godina za mučenje i 23 godine za nezakonito ubojstvo.
Nakon izricanja pojedinačnih kazni, sudsko vijeće izreklo je jedinstvenu kaznu od 25 godina zatvora. Ova kazna također uključuje vrijeme koje je Thaçi proveo u pritvoru.
Istodobno, Thaçi je oslobođen krivnje za niz drugih incidenata ratnih zločina, jer je sudsko vijeće procijenilo da nisu dokazani izvan razumne sumnje, da su neke optužbe uključene u konkretnije optužbe ili da incidenti nisu u nadležnosti suda.
Sud je utvrdio i da je Thaçi znao za znatan broj zločina počinjenih nad osobama koje su smatrane protivnicima, ali nije poduzeo mjere kako bi ih spriječio ili kaznio počinitelje. Vijeće je zaključilo da je Thaçi osobno sudjelovao u zločinima te da je širio ili pomagao u širenju neistinitih informacija o njima, čime je pridonio politici nekažnjivosti.
Sva četvorica djelovala zajedno
Sudac Charles Smith III rekao je da su zajednički uspostavljali objekte za zatočenje, drugim osobama dodjeljivali uloge i položaje potrebne za ostvarenje tog cilja te objavama širili svoju politiku. Sud je zaključio i da su počiniteljima zločina osiguravali nekažnjivost.
Meta su bili članovi i predstavnici drugih političkih i vojnih snaga, posebno osobe povezane s Demokratskim savezom Kosova i Oružanim snagama Republike Kosovo. Među njima su bile osobe povezane s vlastima Savezne Republike Jugoslavije te pripadnici manjina, uključujući Srbe i Rome.
Ubijeno 96 ljudi, najmanje 385 nezakonito zatočeno
Sudsko vijeće utvrdilo je da su pripadnici OVK-a od travnja 1998. do lipnja 1999. u 12 kosovskih općina i jednom području u Albaniji poduzeli radnje koje su dovele do ubojstva 96 osoba koje nisu aktivno sudjelovale u borbama.
Utvrđeno je i da je najmanje 385 ljudi nezakonito uhićeno i zatočeno na lokacijama pod kontrolom OVK-a. Među zatočenima su bili učitelji, poljoprivrednici, žene i djeca.
Sudac je rekao da su zatočeni optuživani da su “srpski suradnici”, “izdajnici” ili “špijuni”, iako nije bilo dokaza da su počinili kazneno djelo. Neki su uhićeni zbog glasina o suradnji sa srpskim snagama, a drugi zbog etničke pripadnosti.
Sud je utvrdio da su zatočenici držani u nečovječnim uvjetima te teško fizički i psihički zlostavljani. Pojedini su pretučeni toliko da više nisu mogli stajati, a neki su umrli od posljedica premlaćivanja. Nekim su zatočenicima čupani nokti i lomljeni udovi, dok brojni preživjeli i danas osjećaju posljedice mučenja.
Oslobođeni optužbi za zločine protiv čovječnosti
Sud je zaključio da tužiteljstvo nije dokazalo postojanje široko rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo, što je nužan pravni uvjet za osudu za zločine protiv čovječnosti.
Četvorica optuženika stoga nisu proglašena krivima za zločine protiv čovječnosti koji su obuhvaćali progon, zatvaranje, nečovječna djela, mučenje, ubojstva i prisilne nestanke. Proglašeni su krivima za ista ili povezana djela kvalificirana kao ratni zločini.
Sudac: Ne sudimo OVK-u ni njegovoj borbi
Smith je na početku izricanja presude naglasio da se ne sudi Oslobodilačkoj vojsci Kosova ni legitimnosti njezine borbe, nego četvorici optuženika za konkretne zločine.
“Ovaj predmet nije o legitimnosti Oslobodilačke vojske Kosova”, rekao je Smith. Dodao je da sud ne uspoređuje odgovornost sukobljenih strana niti odlučuje o zločinima koje su srpske snage i paravojne postrojbe počinile nad Albancima na Kosovu.
Smith je rekao i da je postupak održan u “ozračju zastrašivanja svjedoka”. Naveo je da su neki svjedoci lagali ili mijenjali ranije iskaze te da su pojedini možda postupali tako zbog straha za sigurnost ili osjećaja lojalnosti.
Tužiteljstvo je za svakog optuženika tražilo po 45 godina zatvora, dok su njihove obrane tražile oslobađajuće presude. Presuda je prvostupanjska i na nju se može uložiti žalba.
