Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, na poštenim je izborima u okvirima nedostatnog izbornog zakonodavstva stekao nacionalni legitimitet odlučivati na radnom mjestu predsjednika Republike Hrvatske.
Milanović je u svojim govorima isticao pojam republika, uočljivo zapostavljajući pojam Hrvatska.
Iako je to bilo indikativno, čak i nakon ceremonije ustoličenja i primopredaje funkcije, kojom je Republiku Hrvatsku vizualno i ceremonijalno sveo na svoj promovirani politički stav o maloj državi, još manjega naroda, nismo htjeli reagirati, prvenstveno očekujući ispunjavanje političkih obećanja o karakternom i znatiželjnom političaru na toj funkciji.
Žestoke sumnje nam je poticao njegov ustavni patriotizam i to upravo u kontekstu izostavljanja iz naziva funkcije i institucije ono – Hrvatska.
Ustavni patriotizam je bezlični patriotizam, a kad je patriotizam bezličan, nema ga. Jer, ništa se na svijetu ne može držati karakternim i izrazom znatiželje odgovornog čovjeka, ako nema realno i konkretno izvorište i uporište.
Ceremonija ustoličenja nije smjela biti izraz Milanovićeve projekcije male države, jer svim narodima svijeta, velikim i malim, njihova sloboda i državnost, njihova država je najveća. Pogotovo je ranjenim i malobrojnim narodima njihova državnost neusporediva dragocjenost, koja ne smije i ne može biti mala.
Hrvatskom je narodu Republika Hrvatska najveća država i najveća vrijednost, jer država postoji i služi očuvanju i razvoju nacionalne slobode. Bez te slobode nema ni Milanovićeve građanske emancipacije.
Uklanjanjem bista hrvatskih velikana predsjednik Republike Milanović je iskazao težak nedostatak političke kulture, svijesti i odgovornosti prema instituciji na čije je čelo legitimno došao. Povijest nacija, povijest naroda u civilizaciji kojoj pripadamo, čitamo i baštinimo poviješću njihove vizualne simboličke baštine.
Ured predsjednika Republike stoga nije samo kancelarija, skup soba, prostora niti lokacija. Dio je to hrvatske nacionalne povijesti, kao što je sastavnica te povijesti i ceremonija ustoličenja. Tu nema previše prostora za osobne preferencije ljudi koji dolaze na funkciju predsjednika Republike Hrvatske. Čak i ako će biti samo bezlični ustavni patriot, predsjednik Milanović mora iskazivati svijest u svakom svom postupku, da je predsjednik ustavno definirane nacionalne države hrvatskog naroda.
Uklanjanjem bista Strossmayera, Starčevića, Radića, Tuđmana i Stepinca, predsjednik Republike Hrvatske pokazao je da se drži predsjednikom Republike, ali ne i Hrvatske. To je izravno neustavan akt samovolje i duboko nepoštovanje hrvatskog naroda, poziv na unutarnacionalni sukob i nastavak politike paralize nacije.
Neusporediv je ovaj čin s činom bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je uklonila bistu Tita, jer se u ovom slučaju radi o uklanjanju najvažnijih nacionalnih simbola, a uklanjanjem Tita, uklonjena je negacija hrvatske nacionalne državnosti. Tito je bio uljez u Uredu predsjednika Republike, negacija, okupator, diktator i zločinac.
A ljudi čije je biste uklonio Milanović iz Ureda, time i nacionalne vizure, bili su i jesu stupovi hrvatske nacije.
Zato pozivam hrvatski narod, sve organizacije i institucije, svaku Hrvaticu i Hrvata da se usprotive ovom krajnje nedržavničkom i nepromišljenom činu, jer nema naše Republike ako nije Republika Hrvatska.
Predsjednik stranke DESNO Anto Đapić
