Tražiti od građana gotovo 600.000 eura donacija kako bi platio dvojicu privatnih odvjetnika za tužbu protiv države? Upravo to traži vlasnik ekološke farme iz Čepina koji je dosad izgubio sve ključne sporove.
U Hrvatskoj smo svjedočili raznim donacijskim kampanjama – od liječenja bolesne djece do obnove kuća nakon potresa. Međutim, javna kampanja koja je ovih dana lansirana iz Čepina pokraj Osijeka ulazi u sferu potpunog pravnog i financijskog nadrealizma.
Vlasnik OPG‑a „Perivolia Cindrić“, Petar Cindrić, poslao nam je priopćenje u kojem navodi da traži od građana da mu doniraju 593.700 eura kako bi pokrio troškove prvostupanjske tužbe protiv Republike Hrvatske. Od tog iznosa 561.000 eura uzimaju dvojica privatnih odvjetnika.
Građani bi, dakle, trebali platiti astronomski skup sudski proces u kojem Cindrić od države potražuje 2,9 milijuna eura odštete, tvrdeći da su mu Porezna uprava, policija i sudovi sustavnim nečinjenjem uništili farmu ekoloških šljiva i poslovanje doveli na rub stečaja.
Na kojem sudu bi se trebao voditi postupak nije navedeno, jedino je spomenuto da ide do kraja, “ako treba i do Europskog suda za ljudska prava”.
O čemu je zapravo riječ? Tri kraka “institucionalne urote”
Kako bi se uopće razumio ovaj nezapamćeni zahtjev, potrebno je raščlaniti što obitelj Cindrić u svojim opsežnim, javno objavljenim dokumentima stavlja državi na teret. Njihova verzija priče temelji se na tvrdnji da su žrtva hobotnice u kojoj je umreženo čak desetak sudaca, poreznika i odvjetnika:
Porezni krak: Vlasnici tvrde da su porezni inspektori u Osijeku, u dosluhu s njihovom bivšom računovotkinjom i bivšom odvjetnicom, „izmislili“ porezni dug za 2020. i 2021. godinu. Taj je dug u postupku skakao s 27 tisuća eura na čak 144 tisuće eura (zbog čega su završili na „stupu srama“ kao porezni dužnici), da bi na kraju bio sveden na svega 230 eura. No, OPG tvrdi da su im blokade računa i ovrhe već uništile egzistenciju.
Sudski krak u Osijeku: Cindrić navodi da mu se godinama namjerno sudi pred stvarno nenadležnim Općinskim sudom u Osijeku umjesto pred Trgovačkim sudom. Kada bi jednog suca kazneno prijavio, na njegovo bi mjesto došao drugi koji bi nastavio s „procesnom odmazdom“. Zbog toga je do danas kazneno prijavio čak pet sudaca tog suda i njezinu predsjednicu.
Rat oko sadnica : Najstariji krak priče je rat s privatnom tvrtkom dobavljačem koji traje od 2010. godine. OPG je od njih kupio sadnice ekoloških šljiva koje su se osušile. Cindrić je proveo genetičku analizu u Francuskoj koja je pokazala da na terenu uopće nisu šljive, nego ringlovi i nepoznate divlje biljke. Unatoč tome što voćnjak ne postoji, Visoki trgovački sud je ove godine pravomoćno presudio u korist dobavljača, nametnuvši OPG-u plaćanje 98 tisuća eura, što ih izravno gura u stečaj. U ovom kraku prijavljeno je još pet sudaca trgovačkih sudova.
Budući da je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku u rujnu ove godine glatko odbilo njihov zahtjev za odštetu, Cindriću je preostao samo sud – ali pod uvjetom da mu narod plati ulaznicu.
Suština priče: Suluda ideja koja ozbiljno miriše na prevaru
Kada se stvari ogole do kraja i postave u realne okvire, ova priča doista zvuči potpuno nadrealno i otvara ogroman prostor za sumnju.
Tražiti od građana 593.700,00 eura – iznos kojim se u Slavoniji može doslovno kupiti, opremiti i pokrenuti pet potpuno novih OPG-ova od nule – samo da bi se platio ulazak u još jedan sudski spor, u najmanju ruku zvuči kao sulud poslovni i pravni rizik, a u najgorem slučaju budi ozbiljnu sumnju na prevaru ili barem na teško manipuliranje javnošću.
Evo nekoliko ključnih razloga zašto cijela stvar “miriše” na golemi apsurd ili potencijalno iskorištavanje lakovjernih donatora:
1. Matematika koja nema nikakvog smisla
Čovjek traži blizu 600 tisuća eura za samo prvostupanjski postupak. Od tog iznosa, nevjerojatnih 561.000,00 eura odlazi ravno u džepove dvojice privatnih odvjetnika.
Ako je netko već izgubio sve sporove dosad (porezne nadzore, parnice, prekršajne naloge), pravna logika nalaže da su šanse za dobivanje megalomanske tužbe protiv države mizerne. Tražiti od naroda da financira astronomski skup eksperiment s pravosuđem, gdje jedini sigurni dobitnici ostaju odvjetnici (koji svoj novac uzimaju odmah, bez obzira na ishod), iznimno je suspektno.
2. Zašto riskirati tuđi novac, a ne svoj?
Vlasnici u kampanji tvrde da od države potražuju 2,9 milijuna eura. Međutim, prešućuju da odvjetnici u Hrvatskoj mogu raditi na postotak od dobivenog spora (pactum de quota litis), pogotovo ako je slučaj “tako čist i neoboriv” kako ga oni predstavljaju u javnosti. Ako su odvjetnici toliko sigurni u pobjedu protiv Republike Hrvatske, zašto ne preuzmu rizik i naplate se od tih 2,9 milijuna na kraju? Umjesto toga, rizik se u potpunosti prebacuje na građane koji bi trebali platiti pol milijuna eura unaprijed.
3. Emocionalna manipulacija (Braniteljski status i teorije zavjere)
Kampanja je krcata teškim riječima i emocionalnim udicama: ističe se status hrvatskog branitelja, govori se o “generacijskom uništenju”, “desetkovanju obitelji bez ispaljenog metka” i tome da iza svega stoji “kriminalna mreža” poreznika i čak desetak sudaca iz različitih sudova koji su se urotili protiv jedne farme. Kada pravni argumenti padaju na sudovima, najlakše je igrati na kartu žrtve i teorije zavjere kako bi se animirala javnost i izvukao novac.
4. Za taj novac može se kupiti 5 potpuno novih OPG-ova!
Da bi stvar bila bizarnija, traženi iznos za sudske troškove nadilazi vrijednost same propale farme. U Slavoniji se za gotovo 600 tisuća eura može kupiti vrhunska mehanizacija, plodno zemljište i pokrenuti pet potpuno novih, funkcionalnih OPG-ova od nule. Umjesto da se taj golemi kapital uloži u stvarnu poljoprivrednu proizvodnju i stvaranje nove vrijednosti, ideja je da se on u potpunosti spali na sudske biljege i odvjetničke tarife.
Prevara ili sljepoća?
Ovo je vjerojatno prvi slučaj u Hrvatskoj da netko traži od građana da mu plate sudsku tužbu protiv vlastite države i to u iznosu većem od vrijednosti pet poljoprivrednih gospodarstava.
Teško je pravno dokazati izravnu namjeru prevare jer su troškovi formalno specificirani prema visokim odvjetničkim tarifama za tužbe tako velike vrijednosti. Međutim, u naravi, ovo itekako ima brojne manipulativne elemente:
-
- Ako skupe novac i izgube (što je najizglednije), obitelj Cindrić neće izgubiti ništa (jer su trošili tuđi novac), odvjetnici će postati bogataši, a građani donatori će ostati namagarčeni.
- Činjenica da se za taj novac može spasiti ili pokrenuti pet stvarnih poljoprivrednih gospodarstava, a umjesto toga se baca u vjetar za sudske biljege i odvjetničke naknade, najbolje govori sama za sebe.
Priča iz Čepina tako ne pokazuje samo apsurd hrvatskog pravosuđa, već i dokle seže granica do koje pojedinac može ići u traženju da drugi plaćaju njegove izgubljene bitke.
P. S. Poslali smo upit za dodana pojašnjenja g. Cindriću i obajvit ćemo ih kad ih (ako ih) dobijemo.
Marko Marković/Foto:
