BOŽE VUKUŠIĆ u prvom velikom televizijskom intervjuu, nakon presude stoljeća u Münchenu:”Milanović dobro poznaje Perkovića i Mustača – htio me je strpati u zatvor da ne bih svjedočio protiv njih!”
Doživotna zatvorska kazna za Perkovića i Mustača je presuda SDP-u kao pravnom, ideološkom i imovinskom sljedniku Komunističke partije, koja je bila zločinačka organizacija. U vrhu SDP-a i danas rade ljudi koji su povezani s Udbom – izjavio je u Bujici Bože Vukušić, publicist i vodeći hrvatski istraživač udbaških zločina.
Povijesnu presudu u Münchenu udbaškim ubojicama Mustaču i Perkoviću, ekskluzivno za Bujicu komentirali su ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović i predsjednica Udruge Hrvatski križni put Bruna Esih.
EKSKLUZIVNO! ZLATKO HASANBEGOVIĆ: “NJEMAČKO PRAVOSUĐE ZADALO JE MORALNI I POLITIČKI UDARAC JOSIPOVIĆU, MILANOVIĆU I SDP-u!”
HASANBEGOVIĆ: Muenhenska presuda ima povijesni značaj s dalekosežnim političkim i društvenim posljedicama koje u ovome trenutku cjelovito niti ne možemo sagledati. Njemačko pravosuđe i muenchenski sud zadali su pravno-politički, ali i moralni udarac Ivi Josipoviću, Zoranu Molanoviću i SDP-u kao imovinsko-pravnom, duhovnom i stvarnom sljedniku Partije koja je provodila državni teror nad građanima, što je i ova presuda potvrdila!
BRUNA ESIH U BUJICI KOMENTIRALA PRESUDU MUSTAČU I PERKOVIĆU: – Kazna doživotnog zatvora pokazuje težinu njihovog nedjela i nedjela čitavog jugokomunističkog represivnog sustava, jer je potpuno jasno da se on bavio čistim terorizmom. Nakon što se 2013. godine pokušalo zaštititi tu gospodu da dobiju zasluženu kaznu, potpuno je jasno da su neki čimbenici u tom procesu u međuvremenu morali odstupiti, što nisu učinili. Tako da njihovu reakciju još uvijek čekamo, pa ako nikako drukčije, onda u vidu isprike Hrvatskom narodu.
HASANBEGOVIĆ O „LEX PERKOVIĆ“: – Cijeli slučaj „Lex Perković“ pokazuje snagu i ukorijenjenost udbaške duboke države koja nije prezala niti od instrumentalizacije ustanova Republike Hrvatske za ostvarenje svojih uskih parcijalnih interesa i pod cijenu narušavanja međunarodnog ugleda RH.
HASANBEGOVIĆ O LUSTRACIJI: – Presuda konačno potvrđuje da riječ lustracija ne smije biti prognana iz hrvatskog javnog i političkog života, već mora postati predmetom ozbiljne pravne, znanstvene, stručne i etičke rasprave, lišene bilo kakvih usko stranačkih interesa.
ESIH O SUOČAVANJU S PROŠLOĆU: – Ono što kao društvo moramo shvatiti, da je nakon ove presude nužno pristupiti suočavanju, poglavito s nasljeđem komunističke totalitarne prošlosti, čiji ostaci su prisutni u našoj domovini. Smatram da je odmah po završetku izbora potrebno početi djelovati u tom smjeru i sa svih društvenih i javnih, političkih i istraživačkih pozicija učiniti sve kako bismo se suočili s prošlošću, isključivo radi naše bolje budućnosti.
Esih je upozorila da je Udba politička ubojstva činila i u bivšoj Jugoslaviji:
– Jugoslavenska Udba proganjala je sve svoje političke oponente i protivnike, kažnjavala ih je od verbalnog delikta do likvidacija. Te likvidacije su se događale u hrvatskoj emigraciji, ali i na tlu Jugoslavije. To je jedna, još u potpunosti neistražena tema kojoj će u budućnosti također trebati posvetiti istraživačkog napora.
HASANBEGOVIĆ U BUJICI OTKRIO GLAVNI RAZLOG HAJKE NA NJEGA: “HTIO SAM OTVORITI ARHIVE!”
Ministar Hasanbegović je u Bujici po prvi puta progovorio o hajci na njega i otkrio njezin glavni razlog: – Svakom okretanju budućnosti treba prethoditi cjelovito suočavanje s prošlošću. U sklopu svoga ministarskog djelovanja začeo sam vrlo važnu reformu, donošenjem novoga arhivskoga zakona. U tu svrhu, trebali su raditi važni pravni, znanstveni i povijesni autoriteti. Zakon je trebao biti usvojen početkom sljedeće godine, a njegova glavna pravna pozadina bilo je potpuno, bezuvjetno i bez bilo kakvih ograničenja, otvaranje cjelokupnoga arhivskog gradiva, dražavno-partijskog aparata do 30. svibnja 1990. godine.
I sada, iz ove perspektive, mogu reći da je to bio jedan od važnijih, ako ne i najvažniji razlog klevetničke kampanje kojoj sam bio izložen, od prvoga dana svoga ministarskog djelovanja.
Vukušić je odmah na početku emisije objasnio zašto je presuda u Münchenu donijeta 03. kolovoza, iako je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo nastojao procesnim otezanjem izbjeći da bude donešena prije izbora u Hrvatskoj: – To je slijed normalnih procesnih okolnosti. Njemačko pravosuđe je neovisno i na njega je praktički nemoguće utjecati. Oni su prepoznali tijekom suđenja, u nekim nastojanjima i prijedlozima odvjetnika Ante Nobila da on želi suđenje odugovlačiti pa se postavilo pitanje zašto on to čini, jer to nije bilo niti u interesu njegova klijenta Perkovića, da sjedi u zatvoru i čeka presudu duže nego što je to potrebno.
Kao jedini logični zaključak nametnulo se da on želi prolongirati presudu nakon izbora u Hrvatskoj, jer je pretpostavljao kakva će presuda biti, da će Perković i Mustač biti proglašeni krivima i da će obrazloženje presude biti problematično za SDP, kao pravnu i političku sljednicu Saveza komunista Hrvatske, čija su vodeća tijela i njezini članovi sudjelovali u odobravanju naredbi ubojstava. Centralni komitet Saveza komunista je jednim svojim dijelom praktički funkcionirao kao zločinačka organizacija! Normalno da konotacije takvog obrazloženja osuđujuće presude ne mogu nikako biti prihvatljive SDP-u i ne mogu mu nikako pomoći, već mu jedino mogu odmoći u predizbornoj kampanji.
Ponavljam, njemačko je pravosuđe neovisno i oni nisu htjeli sudjelovati u našim političkim igrama na bilo koji način, niti pomažući SDP-u, niti mu odmažući. Presuda je zato donijeta kad je za nju došlo normalno vrijeme.
Vukušić je komentirao i Hasanbegovićevu izjavu o tome da ga se napada zato jer je htio otvoriti arhive:
– Od početka sam smatrao da je to jedan od glavnih razloga napada na gospodina ministra. On je od samoga početka započeo s pripremama za izmjene zakona o arhivima, potpunog otvaranja, po uzoru na Sloveniju. Važni su arhivi bivše Službe državne sigurnosti, ali isto tako i partijski arhivi, kao i dosjei poznatih, javnih osoba. Ni jedna javna osoba nema pravo na zaštitu podataka iz svoga dosjea od javnosti!
VUKUŠIĆ: “PERKOVIĆA JE ŠTITIO BAJIĆ, JER JE I ON BIO SURADNIK JEDNE SLUŽBE!”
Gost Bujice je otkrio tko je minirao suradnju s Nijemcima: – Na suđenju u Muenchenu je sudac već u usmenom obrazloženju presude naveo kronologiju suradnje s Hrvatskom. U početku je Hrvatska potpuno odbijala suradnju! Tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je potpuno odbijao bilo kakvu suradnju s njemačkim redarstvenim i pravosudnim tijelima i ignorirao sve njemačke zahtjeve. S vremenom se taj odnos promijenio, da bi na kraju iz Hrvatske otišlo dosta dokumenata. Međutim, otišlo je ono što je bilo na raspolaganju. Postavlja se pitanje je li to sve i ako nije, što je s ostatkom?! Po fragmentima koje smo otkrili naknadno, vidjeli smo da je netko „očistio“ arhivu i dokumente kako njemački sud ne bi mogao rekonstruirati prosec od predlaganja do odobravanja i organiziranja likvidacija u inozemstvu.
Zašto bi netko danas, u demokratskoj Hrvatskoj štitio udbaške ubojice, zanimalo je voditelja, a Bože Vukušić je odgovorio: – Osobni razlog zašto je Mladen Bajić tako postupao je taj da postoje naznake da je i on sam bio suradnik jedne od jugoslavenskih tajnih službi! No, ključni razlog za takvo postupanje je zaštita SDP-a.
Kad bi se svi ti arhivi otvorili, tada bi bilo potpuno jasno da je Savez komunista bila svojevrsna zločinačka organizacija! To bi bilo katastrofalno za SDP kao njegovu pravnu, političku i ideološku sljednicu. Tada bi došlo i do urušavanja odnosa glavnih političkih snaga u Hrvatskoj. U tom slučaju SDP ne bi samo u Hrvatskoj izgubio na ugledu i utjecaju, nego bi i u europskoj socijalističkoj internacionali izgubio svaku podršku i doveo bi se u pitanje njegov status. Zamislite, što bi bilo kad bi se otkrilo da je vodstvo SDP-a od 1990. do danas, činilo sve kako bi sakrilo činjenice o ubojstvima i stvarnoj ulozi partije čiji su sljednici.
VUKUŠIĆ O RAČANOVOJ ULOZI: – Račan je sigurno bio sa svime upoznat, u vrijeme kada je bio izvršni sekretar Centralnog komiteta i kasnije član CK. Neki članovi CK su sudjelovali u odlučivanju o likvidacijama, neki drugi su znali kako se one pripremaju, a kada bi se nešto dogodilo – svi su oni imali saznanja o tome. Račan je u najmanju ruku, znao za likvidacije, bio suglasan s izvođenjem tih ubojstava i nije im se protivio. Što je najvažnije, kad je stvorena samostalna i demokratska Hrvatska, nikada se nije od toga ogradio, niti je izrazio žaljenje obiteljima ubijenih!
VUKUŠIĆA POKUŠALI UBITI, DA NE BI SVJEDOČIO U MÜNCHENU!
Vukušić je najavio i nove prosece protiv udbaških ubojica: – U Njemačkoj su neki procesi već pokrenuti. U tijeku su istrage oko još nekoliko ubojstava, u Bavarskoj i Mūnchenu. Od 2004. do 2012. sam dao ukupno 22 izjave njemačkoj policiji! Sveukupno sam na njemačkom sudu svjedočio 10 dana. Tri dana u prvom procesu 2006. i 2007. godine, a sada sedam dana, tako da sam u tim ispitivanjima uvidio da se vodi još nekoliko procesa.
Konkretno, radi se o slučaju ubojstva Ante Đapića, Ante Kostića i Đure Zagajskog. Isto tako su reaktualizirani slučajevi ubojstava s kraja 60-ih godina, iako je pitanje ima li još živih aktera i počinitelja iz tog vremena pa je i pitanje u kojem će smjeru otići te istrage.
Perković i Mustač htjeli su se riješiti i Vukušića, pokušali su ga ubiti: – Prva informacija da se spremalo moje ubojstvo je još iz sredine drugog mjeseca 1992. godine. Na ulazu na šibenski most, iz pravca Vodica je ranjen i nastradao jedan čovjek koji je iz istog mjesta odakle i ja i ima isto ime i prezime! Već su se tada pojavile špekulacije da je atentat na njega bio namijenjen meni! Državno odvjetništvo i policija nikada nisu ništa ozbiljno poduzeli po tom pitanju. Čovjek je stjecajem okolnosti preživio, iako je bio teško ranjen i osobno mi je rakao da je to što se njemu dogodilo, zapravo bilo namijenjeno meni!
SUDAC KOJI JE OSLOBODIO SINDIČIĆA, NAPREDOVAO DO VRHOVNOG SUDA, A NJEGOVA SUPRUGA NIJE TJELA IZRUČITI MUSTAČA NJEMAČKOJ!
Godine 1999. je u Zagrebu započelo suđenje Vinku Sindičiću zbog ubojstva Brune Bušića. I tada su strukture oko Perkovića mene smatrale nejodgovornijim što je uopće došlo do tog suđenja i izručenja Sindičića Hrvatskoj – priča Vukušić i nastavlja: – Suđenje je završilo kao farsa, Sindičić je oslobođen, a sudac Damir Kos koji ga je oslobodio, nakon toga je promaknut i danas je sudac Vrhovnog suda!
Njegova supruga Jadranka Kos je sutkinja suda u Velikoj Gorici i poznata je po tome da je odbila izručenje Mustača Njemačkoj! Perković i Mustač su još prije smrti Franje Tuđmana, zajedno s jatacima unutar HDZ-a, na čelu s Ivanom Jarnjakom, pokrenuli u Splitu protiv mene istragu zbog navodne otmice Blagoja Zelića, koji je bio jedan od najbližih suradnika Perkovića i Mustača po pitanju organiziranja likvidacija hrvatskih političkih emigranata. Taj proces u Splitu otegnuo se deset godina.
Nakon što je objavljena međunarodna tjeralica za Perkovićem, 2010. godine, tadašnji predsjednik Ivo Josipović javno je, preko Večernjeg lista, od Mladena Bajića zatražio da se mene procesuira i osudi! Preventivno su htjeli spriječiti i kompromitirati moje svjedočenje u Münchenu! Na suđenju u Muenchenu sam sve to rekao i sudac Dauster naprosto nije mogao vjerovati da je sve to moguće!
VUKUŠIĆ: “NE VJERUJEM DA MILANOVIĆ NE ZNA MUSTAČA!”
Vukušić se osvrnuo i na HTV-ovu debatu, u kojoj se Zoran Milanović pravio da „ne zna“ kako se zove „onaj drugi“, odnosno Zdravko Mustač:
– Normalno da mu ne vjerujem! U drugoj polovici 2013. tema Perković – Mustač je bila najaktualnija politička stvar u zemlji. Kada Milanović kaže da on ne poznaje te ljude i da ih nije htio zaštiti mogu samo reći da ne govori istinu! Godine 2014. nakon izručenja Perkovića, u Hrvatskom novinarskom domu je bila promocija jedne knjige, na kojoj su bili Milanović i Šeks. Nakon završetka promocije, Milanović je prišao Šeksu i rekao mu da je on za sve kriv!
“Kriv si što onoga nisu osudili u Splitu i što je do ovoga došlo,” rekao je Milanović Šeksu, a Šeks mi je sve prenio.
Znači, Milanović je od nekuda dobio informaciju da je Šeks utjecao na splitski sud da me oslobode. Šef SDP-a očito ne može shvatiti da jedna mlada sutkinja ne podliježe pritiscima i ucjenama, nego radi profesionalno i u skladu sa zakonom, na temelju dokaza. Milanović je smatrao da mene treba osuditi, kako ne bi došlo do izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj!
MP/Foto:screenshotZ1
