Marinac iz Posušja koji je sredio četiri otmičara: U životu mi je jedino žao novca koji smo dali Mesiću

listopad 14, 2014 maxportal
Share Button

MAESTRALNI  novinar Petar Miloš napravio je još jednu legendarnu priču i objavio je u Slobodnoj Dalmaciji. Ovaj put to je razgovor s Jozom Pavkovićem, australskim Hrvatom, bivšim članom Legije stranaca i američkim marincem, koji je 1998. sredio četiri  arapska otmičara zrakoplova:



– Bilo je 1988 godine. Iša ja avionom iz Los Angelesa u Australiju. Putnici miruju, ja zakunja, kad odjednom neko zavika na engleskom da svi ostanemo na svojim mistima, da niko ne mrda i da je se radi o otmici aviona. Ja pogledam, kad blizu moga sica stoji čovik s bombom u livoj i pištoljem u desnoj ruci. Onda ugledam još jednog u istoj pozi kod stjuardese. Malo potom ja pitam mogu li na toalet. Prigleda me i pustio unutra.

Onda ja smislim što ću. Skinem majicu ispod košulje, pa je svežem na glavu da izgledam ka Arapin. A ima sam uvik uza se onu smrtonosnu olovku, koja mi je ostala iz Vijetnama di sam ratova tamo šeset druge na treću. To smo zaduživali mi dočasnici i časnici. Ja sam ima čin vodnika. Ako te Vijenamci zarobe, najbolje ti je ubost se tom olovkom, pa si za par sekundi mrtav. Da te ne muče.

‘Ubo sam olovkom u vrat’

Izađem ja iz toaleta, pa krenem prema otmičaru. Raširio ja ruke da vidi kako u njima nemam oružje, pa mu kažem na arapskom: ja sam tvoj brat. Onda ga ubodem u vrat. Odma se ukočio, ali mu je pištolj dok je pada, opalio. I pogodio jednog Engleza. Onda sam ubio i onog drugog kod stjuardese. Ona veli da su u avionu još dvojica. Jedan u porvoj klasi, drugi u pilotskoj kabini.

Prvo sam zarobio onog u prvoj klasi i sveza ga. Onda sam naredio stjuardesi da krene u kabinu s tacnom. Čim je ona ušla, otmičar vidi da je stjuardesa, pa okreno pogled. Ja sam iza nje otmičaru naslonio pištolj na glavu, pa se i on prida.

To ti je ukratko o tome kako sam otmičarim jeba mater. Onda se spustili u Kuvajt. Tu me dočekalo puno svita, nosali me na aerodrmu, tu me zadržali pet dana, slavili i častili ka šeika.

Jozo Pavković, rođen prije 85 godina u Rakitnu pokraj Posušja, čovjek iznimne biografije. Došao u zavičaj iz Australije, pa priča rođacima i susjedima o svojim doživljajima. Za neke njegove pothvate su čuli i znali, ali su zanimljivije kada priče dobiju potvrdu iz prve ruke.

Kuvajćani mu dali 40 tisuća dolara

Poput ostalih Rakićana, Jozo je odrastao u pastirskom poslu, kad je dorastao do ranca počeo je nositi duhan, a onda ga je nemirni i znatiželjni duh odveo u bijeli svijet. Kao rezervist JNA dospio je 1958. godine u Egipat kao pripadnik mirovnih snaga. Tu je naučio arapski. Pa je dio životnog školovanja proveo u Legiji stranaca gdje je ovladao francuskim, potom njemački uči kao vlasnik restorana u Homburgu, da bi 1962. godine dospio u Vijetnam kao pripadnik amerčkih snaga.

– Tu mi je pomoga zet Amerikanac. Kćer moje sestre udala se za tog Amerikanca koji je radio kao vojni ataše u američkoj ambasadi u Beogradu. Sredio mi američki pasoš, pa sam 1962. godine otiša u Vijetnam. Nakon nekoliko miseci me ranilo, ali sam osta i dobio čin vodnika. Vojsku sam napustio s otpremninom 1966. godine, pa se vratio u Njemačku, a 1968. otiša u Australiju.

Jozo je okićen zlatom i dijamantima. Ispod košulje vadi zlatni lanac na kojemu visi veliki zlatni medaljom, a na rukama dva velika prstena s dijamantima.

– Ovi lanac i medaljom su mi dali Kuvajćani. Ovo je njihovo odlikovanje, medalja za hrabrost. Još su mi dali 40 tisuća dolara. Nagradili su me i Amerikanci. A kad sam nakon pokušaja otmice aviona stiga u Australiju, pozva me tada premijer Bob Houp, čestita mi i ponudio da radim za australsku Federalnu policiju u specijalnom antiterorističkom odjelu – kaže Jozo pokazujući značku australske policije koju nosi u novčaniku.

Mesić nam je izgubio novce

Pokazuje Jozo i zahvalnicu MUP-a RH koju su mu dali 2007. godine nakon susreta australskih i hrvatskih specijalaca u Australiji.

– Tada sam ja bio glavni čovik u organizaciji – veli Jozo – pa sam upozna dosta naši glavešina. Litos sam bio gost u Saboru, primio me i oni naš Hercegovac Leko. Znaju oni šta sam ja uradio za Hrvatsku u vrime rata. Koštala je mene Hrvatska. Ali, neka. Najviše mi je krivo što nam je propa Kikašev avoin. On je košta 12 milijuna dolara. Bila izdaja. I ža mi novca što smo ga dali Mesiću u Australiji, pa ga on izgubio. I mi smo bili ludi, pa svakom davali.

Petar Miloš, Slobodna Dalmacija

 

 

Komentari
Share Button