Misionarka iz Afrike opisala napad: “Hvala Bogu, živa sam! Hvala svima na molitvama!”

30 prosinca, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Misionarka Valentina Ljubić (61), koja je 23. prosinca navečer napadnuta u Soroti u Ugandi, uspješno se oporavlja i dobro je, potvrdila je to u razgovoru za Hrvatski katolički radio.



Sada je čeka razdoblje mirovanja i oporavka.

“Bogu sam zahvalna da sam ostala na životu, da mogu ispričati što se dogodilo i zahvaliti svima koji mole za mene. Nije bilo jednostavno. Bog je sa mnom. Čujem da Hrvatska i BiH moli. Svima hvala!”, poručila je misionarka.

Napad se dogodio uoči njezinog odlaska na spavanje, kad u samostanu nije bilo čuvara, tek jedna sestra juniorka uz nju. Napadač je upao u sobu s mačetom u ruci i dva put je rekao da traži novac.

“Špekulacije da nisam dala novac su krive. Krivo je bilo objavljeno da sam odbila dati novac. Nisam niti pomislila tražiti novac, sledila sam se od straha. Sve je to trajalo oko pet minuta. Nisam se smjela pomaknuti. Samo sam vikala i zapomagala, a kad je napadač vidio da bi mi netko mogao doći u pomoć, počeo me mačetom udarati po glavi i leđima i onda je pobjegao”, rekla je.

S. Vedrana objasnila je da je jako vikanje u opasnosti znak za pomoć, jer lokalno stanovništvo, kad im je, primjerice, domaće blago u opasnosti, jako viče, te tako prvi tko čuje, dođe. Računala je da će se napadač uplašiti zbog te vike i mogućeg dolaska pomoći i da bi mogao pobjeći. Nakon bijega napadača, s. Vedrana je pomislila na s. Vastinu u samostanu koja je u to vrijeme bila u kupaonici.

Željela je spriječiti njezin ulazak u sobu koja je bila puna krvi. Tijekom napada s. Vedrana je dobila četiri teške ozljede mačetom, a zbog uznemirujućeg sadržaja fotografije ozljeda nećemo objaviti. Rekla je kako je trenutak napada bio doslovno osjećaj da slijedi rezanje glave mačetom.

Ubrzo je uslijedio slučajan poziv radnika koji je toga dana bio slobodan i javio se da je stigao kući. Kad mu je s. Vedrana ispričala što se dogodilo, on je mobilizirao ljude koji će pomoći i odvesti je u bolnicu. Među njima je jedan vozač koji sestrama nabavlja materijal za gradnju. Prvo su došli do policije i ondje ništa nisu mogli učiniti pa su otišli u bolnicu. A tada je uslijedio novi šok.

Osim što nema mjesta za pacijente, bolnica nema nikakvih lijekova, čak niti medicinskih rukavica za liječnike. Nakon saniranja rana, vratila se kući i sljedećeg dana ponovno je došla u bolnicu po injekciju protiv tetanusa i antibiotike, a zbog nedostatka osnovne pomoći, medicinski materijal i lijekove kupila je sama.

Ova redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi porijeklom je iz Prozora, u misije je otišla 1998. i u Ugandi djeluje 23 godine. Samostan u kojemu živi nalazi se na sjeveru zemlje u vrlo siromašnom području. Sestrama su poznate mjere opreza kojih se treba držati kako bi mogle u miru raditi.

Zbog toga je njihov samostan ograđen žicom, a imaju i pse koji u noći napada nisu lajali pa se zbog toga pojavila sumnja da su dvojica napadača poznati ljudi koji su se udomaćili kod sestara. Naime, kako sestre grade svoju novu misiju, angažirale su ljude iz Kampale i neke od lokalnih stanovnika za radove. Time su im na određeno vrijeme osigurale i egzistenciju.

No dokazi upućuju da su napadači upravo dvojica radnika koji su, kao osumnjičenici, u srijedu 29. prosinca odvedeni u policiju na ispitivanje.

IKA/Foto: facebook


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •