Vječne kemikalije, poznate kao PFAS (Per – and polyfluoroalkyl substances), su velika skupina sintetičkih kemikalija otpornih na toplinu, ulje, masnoću i vodu te se u prirodi gotovo uopće ne razgrađuju.
Jednom kad dospiju u okoliš – tlo, vodu, hranu – ondje ostaju desetljećima. Upravo zato ih se naziva “vječnima”. Koriste se u industriji, ambalaži, vatrogasnim pjenama, tekstilu, teflonskim tavama, baterijama, mazivima i stotinama drugih proizvoda.
PFAS čestice se s vremenom se mogu nakupljati u tijelu, a ono što posebno brine mnoge ovih dana jest njihov mogući negativan utjecaj na zdravlje. Prema Cleveland Clinic, dosadašnja istraživanja upućuju na povezanost izloženosti PFAS-ima s nizom zdravstvenih problema, iako učinak ovisi o količini i trajanju izloženosti te individualnim čimbenicima.
Znanstvena literatura ih povezuje s poremećajima štitnjače, oštećenjem jetre, rakom bubrega, problemima plodnosti, razvojnim poremećajima kod djece i povišenim tlakom u trudnoći. To je razlog zašto su postali globalna ekološka tema i zašto se njihovo ime pojavljuje i u hrvatskim raspravama.
Kako PFAS dospijeva u organizam?
Kako “vječne kemikalije”dospijevaju do ljudi? Najčešće kroz kontaminiranu vodu i hranu, ali i iz proizvoda koji ih sadrže. Zbog ekstremne postojanosti, PFAS se nalaze u krvi nemalog broja ljudi diljem svijeta.
Prije dvije godine Politico je objavio da se organizacije za zaštitu okoliša identificirale “vječne kemikalije” u krvi najviših dužnosnika Europske unije, u sklopu kampanje da se uvede europska zabrana za te kemikalije.
Testiranja krvi, koja su proveli Europski ured za okoliš (EEB) i ChemSec, dio su kampanje podizanja svijesti koju predvode nevladine organizacije u trenutku kada EU razmatra potencijalnu zabranu tih kemikalija.
Europska komisija obećala je postupno zabraniti PFAS kemikalije zbog njihova utjecaja na okoliš i zdravlje, osim u slučajevima kada su dokazano nezamjenjive i “esencijalne” za društvo.
PFAS u Gospiću
U Gospiću je ilegalno odložen opasni otpad. To je činjenica koju je potvrdila država, a premijer Plenković opisao kao zlouporabu sustava gospodarenja otpadom radi protupravne koristi. U takvim situacijama, prva briga stručnjaka uvijek je ista: što je završilo u tlu i vodi.
Zato se u javnosti pojavilo pitanje PFAS-a. Ne zato što je potvrđeno da ih ima, nego zato što su upravo vječne kemikalije najčešći zagađivači u slučajevima ilegalnog odlaganja industrijskog otpada. To je refleks struke – kad se otpad zakopa, prvo se provjerava podzemna voda, a PFAS je jedna od najopasnijih kategorija koje se traže.
Plenković je danas naglasio ključnu razliku: povišene vrijednosti odnose se na lokalne piezometre u zoni odlaganja, ne na vodu iz javne vodoopskrbe. To znači da je kontaminacija, ako postoji, zasad lokalizirana u tlu oko odlagališta, a ne u sustavu koji opskrbljuje građane.
Turudić: Država mora biti brža i oštrija
Ivan Turudić danas je dodatno zaoštrio ton. Poručio je da je riječ o “teškom kaznenom djelu protiv okoliša” i da će se “odgovornost utvrditi do kraja, bez obzira na to tko je uključen”.
Naglasio je da je “nedopustivo da se opasni otpad zakopava kao da je riječ o šljaci”, te da će se “svi nalazi, uključujući one o potencijalnim PFAS-ima, objavljivati transparentno”.
Izmjene Poslovnika Državnog odvjetništva omogućile su da se, kad postoji javni interes, objavljuju tijekovi izvida i vještačenja. Do sada su objavljena četiri izvješća, a Turudić najavljuje još tri.
Tu se priča širi izvan Gospića. USKOK je potvrdio da je odloženi otpad u Varaždinu trajno opterećuje okoliš, dok je divlje odlagalište u Divoselu kod Gospića zagadilo lokalne podzemne vode mikroplastikom. Mikroplastika je, baš kao i PFAS, dio kategorije vječnih kemikalija – ne razgrađuje se, ne nestaje, ne ispire se kišom.
Institut za vode “Josip Juraj Strossmayer” potvrdio je visoke koncentracije mikroplastike u piezometrima, što znači da je tlo probijeno i da je kontaminacija mjerljiva.
Neslužbeno, jedno od novih izvješća odnosi se na Benkovac. Prema informacijama Jutarnjeg, preliminarna testiranja uzoraka iz benkovačkog kamenoloma pokazuju sličnu situaciju kao u Gospiću. Šincekovi i njihovi suradnici nisu odlagali opasni otpad samo u Gospiću, nego i u Benkovcu, Varaždinu i Senju.
U Benkovcu je zakopano oko 11.000 kubika usitnjene plastike uvezenog iz Italije i Slovenije, istog tipa otpada koji je zakopavan u Gospiću. Ako je dio tog otpada probio tlo, očekivano je da je došlo do identičnog ili sličnog zagađenja podzemnih voda. Senj je također jedna od lokacija koje se spominju u istrazi, a čeka se službeni nalaz.
Sve to pokazuje da Gospić nije izolirani incident, nego dio šire mreže ilegalnih odlagališta. Gospić je bio početak, Varaždin je već potvrđen, a Benkovac će, prema svemu što je dosad poznato, pokazati sličnu situaciju kao i u Gospiću. Senj čeka svoj nalaz.
Turudićeva poruka da je ovo pobjeda institucija znači jedno: država je odlučila da se ovaj slučaj neće gurati pod tepih. Nadamo se da će to ubrzati rješenje svih ovih slučajeva i postaviti zakonske standarde koji će trajno onemogućiti da “vječne kemikalije” ugrožavaju ljude.
M. Marković/Foto: MP
