O zločinima koje je počinio Josip Manolić nikada nije ni saslušan a kamoli kažnjen, iako je o tome obaviješten i bivši predsjednik Ivo Josipović kao i hrvatska policija.
“Kako je sramotno teško pokretanje institucija za iskapanja žrtava Drugog svjetskog rata govore i jednostavniji primjeri. Okrunto ubijanje članova obitelji Rudelić u selu Križic, općina Ivanska, kod Bjelovara, dogodilo se u noći 25. svibnja 1947.g., ( slaveći valjda Titov rođendan ) dakle dvije godine po završetku Drugog svjetskog rata. Ubili su ih pripadnici UDB-e koji su tražili križare.
Obitelj su činili otac Josip (r.1892.), majka Mara (r.1896.), sin Ivan (r.1916.) i kći Magdalena (r.1922.) a bili su optuženi za prikrivanje križara. Otac, majka i sin su iste noći strijeljani, a Magdalena je od straha skočila u bunar i utopila se. Komunističke vlasti nisu dopustile da se obitelj pokopa na mjesnom groblju, nego su svi zajedno pokopani pod plotom u obiteljskom voćnjaku. Slučaj je istražen i poznat.
A zašto žrtve leže još i danas u voćnjaku, zašto nisu doživjele dostojanstveni katolički pokop na groblju, iako je Hrvatska već 20 godina slobodna, sramotno je pitanje za sve institucije vlasti.”
Mamina majka Magdalena je prije nego je skočila u bunar bila mučena u sobi od istih koji su streljali obitelj. Mama se sjeća njenih krikova. U jednom trenutku se otrgla i pobjegla van. Htjela je uzeti i mamu i s njom skočiti u bunar, ali ne znam tko ju je spriječio u tome. U kući je nakon strijeljanja ostala još samo nepokretna 95- godišnja prabaka
Kad su Magdalenini roditelji i brat streljani, Mara (njena mama) je još davala znakove života. Netko od prisutnih je čuo da je rekla da je ne zakopaju duboko jer je još živa. Tada su ih suseljani morali odvući u štagalj gdje su Maru pripadnici Udbe još jednom upucali. Netko od suseljana htio je Mari (Magdaleninoj mami) skinuti naušnice i dati mojoj mami, ali to nisu dopustili. To je ono što su mojoj mami ispričali suseljani koji su sve to vidjeli.
Da bi stvar bila strašnija nalogodavac tog zločina je još živ a i bio je prisutan u dvorištu i sve to gledao tog dana, 25. svibnja 1947. Bio je to Josip Manolić, šef bjelovarske Udbe.
Mama Slava (udata Gašparić ) je živa i sve to može potvrditi ali kome kad pravna država ne funkcionira i štiti komunističke zločince.”
Napomena:
Mama Slava, moja pomajka, živi u selu Rastovac, općina Ivanska kod Bjelovara.
S poštovanjem,
Ivica Gašparić
Foto:FaH
