KRALJEVI OKUSA: Omiljeni začini Kumin i Kim su vrlo slični – naučite ih razlikovati

veljača 8, 2018 maxportal
Share Button

Postoji mnogo nejasnoća kada je u pitanju korištenje kima i kumina, jer mnogi smatraju da je u pitanju isti začin.



Kao rezultat toga stavljaju u hranu kim umjesto kumina, pa se pojavljuju dosta čudni recepti nejas ukusa.

 U čemu je razlika?

Razlika je u tome što su u pitanju dva različita začina potpuno različitih ukusa.

KUMIN

Kumin (Cuminum cyminum, eng. Cumin) je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) koja vodi porijeklo od Istočnog Mediterana do Indije. Ono što se koristi kao začin je sušeno sjeme ove biljke koje se nalazi u njenom plodu. Kim ima dvije pradomovine – Aziju i Europu, a danas se koristi u cijelom i u mljevenom obliku.

Kumin se koristi još od davnina. Sjeme iskopano na arheološkim nalazištu u Indiji datira još od 2000. godine p.n.e. U starom Egiptu kumin se koristio kao začin i kao konzervans u mumifikaciji. Stari Grci su držali kumin na blagdanskom stolu na sličan način na koji mi držimo sol i papar, a ta praksa se nastavlja i u Maroku.

Od davnina je cijenjen i dugo je bio nezaobilazan sastojak kiselog kupusa. Jedno je vrijeme zauzimao važno mjesto u engleskoj kuhinji, pa ga je čak spominjao i Shakespeare.

Još se i danas na Trinity Collegeu u Cambridgeu na banketima poslužuju pečene jabuke s kimom.

kumin

Postoji nekoliko vrsta kumina a najpoznatiji su crni i zeleni kumin. U Indiji se kumin kao tradicionalni začin koristi tisućama godina. Na Sanskritu kumin se naziva Đira (jeera) što znači onaj koji pomaže varenju.

Pored problema sa varenjem, Ajurveda (indijska medicina) prepoznaje i druga ljekovita svojstva kumina, odnosno da je blagotvoran kod srčanih oboljenja, otoka, mučnina i kroničnih groznica.

Određena istraživanja otkrila su i njegova anti-dijabetična, imunološka, anti-epileptična, anti-tumorna i antibakterijska svojstva. Koristi se kao pomoć i kod gubitka apetita, dijareje, povraćanja, edema i postporođajnih teškića..

Kumin možete dodati raznim jelima od povrća i mahunarki, varivima i namazima. Ako koristite cijelo sjeme, prvo ga ispecite na tavu da otpusti aromu. U Indiji se kumin, kao i ostali začini, prethodno proprži na pročišćenom maslacu.

Kumin u prahu se pravi tako što se sjeme ispeče bez masnoće (na teflonu ili nekoj drugoj oosudi koji se ne lijepi) i nakon što se potpuno ohladi, samelje se.

KIM

Kim (Carum carvi, eng. Caraway) je biljka također iz porodice štitarki (Apiaceae) koja vodi porijeklo iz Zapadne Azije, Europe i Sjeverne Afrike.

Kao začin se koristi sjeme ove biljke koje je dugačko oko 2mm i ima pet bljeđih godova (mnogi ga greškom nazivaju sjemenom, ali je ipak u pitanju plod). Raste prirodno kao samonikla biljka, a i ugaja se.

Kim se koristi još od davnina. Neki izvori navode da je korišten i u kamenom dobu jer je pronađen među iskopinama u zemljama južne Europe.

Rimski vojnici jeli su krug s kimom, Njemci su ga stavljali ispod kreveta svoje djece da ih zaštite od vještica, a nekada je korišten i u ljubavnim napicima da spriječi gubitak interesa voljene osebe.

Prepisuju mu se mnoga ljekovita svojstva: pomaže kod nadimanja, gorušice, gubitka apetita i grčeva. Navodno potpomaže rad štitne žlijezde, koristi se za iskašljavanje, kontrolu mokrenja i ubija bakterije u organizmu. Žene ga koriste za reguliranje menstruacije, a dojiljama pomaže da oslobode mlijeko.

kim

Ukusom podsjeća na anis i ima jak miris od esencijalnih ulja koja sadrži u sebi. Uglavnom se koristi kao začin za kruh, pretežno raženi, ali i druga peciva. Dodaje se kao začin povrću, mahunarkama, žitaricama, salatama, ali i slatkim jelima. Od njega se pravi i liker. Koristi se u sredstvima za ispiranje usta, a od njega se pravi i eliksir kojom se trlja koža da se podstakne cirkulacija.

Korijen ove biljke može da se priprema na isti način kao i korijen peršuna i mrkve koji također pripadaju porodici štitarki (Apiaceae)

U čemu je sličnost?

Sličnost je u tome što sjeme kumina i plod kima izgledaju veoma slično, dolaze iz iste porodice i neka od ljekovitih svojstava koja imaju se podudaraju.

Neki europski jezici koriste isto ime za oba začina (u Hrvatskoj se oba začina nazivaju kumin), dok neki slovenski i uralski jezici kumin nazivaju Rimski kim. Postoji još jedan začin koji stvara konfuziju – crni kim (Nigella sativa) ali je u pitanju potpuno druga sorta.

Kako ih razlikovati?

Kada pomirišete kim osjetit ćete miris mentola, a kada pomirišete kumin osjetit ćete karakteristični orijentalni miris. Također, kim je malo krupniji i tamniji.

Ana Z  /foto: Ilustracija



Komentari
Share Button