Goran Danilović, predsjednik Ujedinjene Crne Gore, ovih je dana izveo politički salto mortale koji bi i cirkuski artisti gledali s poštovanjem. Objavio je: “Ako Crna Gora ispuni sve Plenkovićeve uslove, onda ne ulazi u EU, nego u Hrvatsku.“
I onda, da ne bi bilo zabune, dodao da je to „potpuno poniženje“. Poniženje? Da, ali ne za Crnu Goru. Poniženje je za zdrav razum, za političku kulturu i za sve koji još vjeruju da se ozbiljna politika može voditi bez Facebook‑patetike i nacionalnih halucinacija.
Jer kad političar izjavi da je poštivanje međunarodnih obveza „ulazak u Hrvatsku“, onda je jasno da se ne radi o diplomaciji, nego o unutarnjopolitičkoj terapiji za publiku koja ne podnosi istinu. Čudi li me Danilovićeva objava? Ne. Čudilo bi me da je rekao nešto razumno.
Crna Gora je zacrtala ulazak u EU do 2028. godine i čim je to izgovoreno, počeo je politički folklor: „Hrvatska nas pritiska!“, „Hrvatska nas ponižava!“, „Hrvatska nas želi progutati!“
Naravno. Jer kad nemaš rješenja, uvijek možeš izmisliti neprijatelja. A Hrvatska je u crnogorskoj politici ono što je aspirin u kućnoj ljekarni: uvijek pri ruci, za sve tegobe.
„Plenkovićevi uslovi“ – međunarodne obveze postaju domaći neprijatelj
Danilovićeva izjava o „ulasku u Hrvatsku“ nije gaf, nego simptom. Simptom političke alergije na realnost. Danilović govori kao da je hrvatski premijer osobno izmislio sukcesiju, međunarodno pravo i obvezu povrata otete imovine. Kao da je Hrvatska napisala pravila igre, a ne Beč, UN i potpisane konvencije. Istina je jednostavna:
-
- sukcesija nije hrvatski uvjet – to je potpisana obveza
- povrat imovine nije hrvatski zahtjev – to je međunarodni standard
- rješavanje otvorenih pitanja nije „poniženje“ – to je ulaznica za EU
- dobrosusjedstvo nije „ulazak u Hrvatsku“ – nego ulazak u Europu
Ako je to „poniženje“, onda je EU klub poniženih. A Crna Gora bi, po Daniloviću, trebala biti jedina koja ulazi bez ijednog uvjeta. Jer, valjda, povijest počinje tek kad se otvore pregovaračka poglavlja.
„Poniženje“ kao politički štit za 35 godina izbjegavanja obveza
Danilovićeva izjava nije diplomatska reakcija. To je politički placebo – tableta za smirenje biračkog tijela koje se uznemiri svaki put kad netko spomene riječ „sukcesija“. To je stara formula. Hrvatska postavi legitimno pitanje. Podgorica odgovori glumom. Političari bez rješenja ponude – uvredu. To je jedina industrija u Crnoj Gori koja nikad ne staje: proizvodnja drame umjesto rješavanja problema.
Danilović tvrdi da bi ispunjavanje uvjeta bilo „potpuno poniženje“. Ali poniženje nije u ispunjavanju obveza – poniženje je u tome da se one tri desetljeća izbjegavaju. Poniženje je:
-
- da se oteta imovina iz hrvatskih luka nikada nije vratila
- da se školski brod „Jadran“ i dalje tretira kao ratni suvenir
- da se umjesto rješenja nude rezolucije, značke i statusi na Facebooku
- da se Hrvatska prikazuje kao hegemon samo zato što traži ono što joj pripada
Ako je poštivanje međunarodnog prava „poniženje“, onda je Danilović upravo priznao da Crna Gora 35 godina bježi od vlastitih obveza. Ali EU nije klub u koji se ulazi bez rješavanja otvorenih pitanja. EU nije prostor u kojem se ignoriraju međunarodni sporazumi. EU nije institucija koja tolerira neriješenu sukcesiju. Ako Crna Gora želi u EU, onda mora ispuniti – ne hrvatske uvjete – nego europske standarde.
Najveća ironija Danilovićeve izjave je u tome što ona otkriva ono što se godinama prešućivalo da se Crna Gora boji rješavanja otvorenih pitanja jer zna da su argumenti na hrvatskoj strani.
I zato se umjesto argumenata nude: emocije, drame i i politički teatar. Ali EU ne prima države na temelju statusa na društvenim mrežama. Prima ih na temelju ispunjenih obveza.
Kad se dim raziđe, ostaje samo pravo
Danilovićeva izjava nije uvreda Hrvatskoj. To je uvreda zdravom razumu. Jer ako je ispunjavanje međunarodnih obveza „poniženje“, onda je svaka država članica EU prošla kroz „poniženje“. A Crna Gora, ako želi biti dio europske obitelji, morat će prije ili kasnije prestati glumiti žrtvu i početi se ponašati kao država koja poštuje pravo, činjenice i svoje susjede.
Do tada, ovakve izjave ostat će samo ono što jesu: politički dimni signali za unutarnju upotrebu, koji se rasprše čim puhne prvi vjetar realnosti.
Morski Vuk/ Foto: Screenshot /YT
