PAŠALIĆ: Karamarko i Brkić ne vole čuti istinu, Hasanbegović mi je simpatičan! Petrov? Kamo sreće da ima još deset takvih

4 travnja, 2016 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

O ATUALNOJ hrvatskoj politici, Karamarku i Brkiću,  Petrovu i Oreškoviću ali i vremenu kad je bio savjetnik dr. prvog hrvatskog predsjednika dr Tuđmana, Ivić Pašalić govorio je za N1

“Proizvodim i prodajem pelete i brinem da 100 ljudi dobije plaće. Politika je moj hobi. Zadnjih desetak godina, kad svojim radom nastojim plaću zaraditi, stvari gledam drugim očima. Želim iz svog iskustva utjecati koliko mogu da se stvari mjenjaju na bolje.

Žao mi je kad osjetim da ljudi misle da ih ‘farbam’. Kontaktiram sa širokim krugom ljudi i novinarima. Žalosti me da ne izvlačimo pouke iz pogrešaka i da ne shvatimo da nismo centar svemira nego mala zemlja u kojoj bi se moglo živjeti daleko bolje. Treba gledati što možemo napraviti da našoj djeci bude puno bolje.



Poznajete li premijera i jeste li u kontaktu s njim?

Nažalost ne, iako bih mu puno toga rado rekao. Supruge nam se poznaju, ali nisam imao prilike s njim razgovarati. Ako ikoga zanima što mislim ja ću to reći, zato sam otovorio i Facebook.

Opterećuje li vas teret prošlosti koji izvire iz činjenice da ste bili jedan od najmoćnijih ljudi HDZ-a?

Ja se nikad tako nisam osjećao, tako moćan jako. To je proizlazilo iz slike u javnosti koja je nastala nakon smrti Tuđmana jer su se svi sakrili u mišje rupe, a ja nisam. Ja sam govorio vrlo jasno. Bila mi je čast biti Tuđmanov suradnik i nastojao sam kao vrlo mlad pomoći. Mnogi koji su bili na višim dužnostima su se sakrili i bojali su se – bila je takva atmosfera. Uvijek unutar stranaka i granitura su razne igre i ljudi su teško spremni prihvatiti da nisu nešto u stanju odratiti. Onda sam uvijek ja za to ispadao kriv.

Kad biste mogli biste li donijeli neke druge odluke u to vrijeme?

Osobno nisam radio neke krive političke procjene. Ja nisam imao poziciju utjecati na bitne političke odluke. Sudjelovao sam svojim prijedlozima u donošenju odluka. Kad bih se vratio popravio bih odnos prema novinarima. Bježao sam od tih kontakta jer je završavalo odavanjem informacija. Ja se sjećam jedne zgode kad sam jednog moćnog urednika izbacio iz ureda jer me tražio održavanje državne tajne. Ni danas tajnu ne bih otkrio, ali bih to to odradio mekše i ne bih ga izbacio iz ureda.

Ostao je nezaslužen krimen oko HDZ-a po pitanju privatizacije. Bilo je i dobroga i lošega – nije bilo tu sve loše. Oko tih tema bih se više posvetio.

Feral Tribune je oštro kritizirao vlast. Je li Tuđmanu ikad palo na pamet da ga ugasi?

Meni je ponedjeljak uvijek bio nervozan dan jer je izlazio Feral i bilo je pitanje što će izaći. U svima nama je to stvaralo nervozu. Predsjednik se osjećao poniženo smatrao je da to nije u redu. Nije to bio bijes, baš mu je bilo žao i pitao se zašto. Nije mu bilo to lako gledati. Ali nikad mu nije palo na pamet to zabraniti. Te stvari su ga živcirale i mislim da je bio nezasluženo izvrgnut takvoj poruzi. Kritika ga nije osobito smetala, ali takav ga je način kritike jest.

Bi li on skinuo s programa Montirani proces?

To je nezahvalna tema. Ja mislim da ako je nešto u ovkiru zakonitog i civiliziranog ne treba se obazirati na to. Nervozne reakcije vlasti su dobar marketing za drugu stranu.

Sve je dobro (u politici) dok vas glade i maze, a kad krene udaranje onda malo tko ima antistres pristup da to može podnijeti. I kad gledate na što vlast reagira… Tek onda kad se nešto objavi. Ja sad gledam s pozicije poduzentika. Nas žulja zašto ne možemo prodati više i zašto vlast ne reagaira. Dok mi šutimo i dok nema novinara ništa se ne događa. Kad se iznese u javnost, stvari se počnu događati. Nema kvalitetne politike bez kvalitetnih medija i otvaranja tema koje političari ne vole.

Kad govorimo o današnjim odnosima u politici – imate li namjeru vratiti se u aktivnu politiku?

Uistinu ne. Ima nekoliko razina problema – jedna je formalna, a to je da je Sanader promijenio Statut  HDZ-a tako da se onaj tko je izbačen ne može vratiti. To je pisano radi mene. Postoji i druga razina jer ja stvarno mogu reći što želim. Kad govorite ljudima kao prijatelj iskreno onda vas se počnu bojati jer kažu ”tko zna kakve on ima ambicije”. Razgovarao sam i s Karamarkom. Ljudi ne vole kad im kažeš što ne valja. Najviše se vole okružiti poltronima. Čini mi se da je to problem. Kad kritiziran onda se oni tresu pa se samnom obračunavaju kroz medijski polusvijet. Nemam ambicija biti stranački državni dužnosnik. Ja ću govoriti što mislim.

Pisali ste o HDZ-u i zašto nije dobio izbore većinom.

Kad sam ja to odgovorio onda su se svi uzbunili. To je notorna stvar koju vidi svatko polupismen. Nemaš natpolovičnu većinu i ne možeš sam formirati vlast. Šest mjeseci prije izgledalo je da je to gotova stvar.

Moje je mišljenje da je nažalost bilo jasno da se to neće dogoditi jer je HDZ-ova krivulja krenula dolje. Oni koji su HDZ-u odradili izbore su napravili loš posao. Loša srategija, mediji… Fokus je bio postavljen dobro. Trebalo je otići korak dalje i kad su imali taj suvisli program koji su im napravili  Nijemci. Bojali su ga se komunicirati. Uplašili su se jer je bio dojam da to nije zgodno i da će na tome izgubiti glasove. A ljudi su to očekivali. To je bila kriva procjena i mislim da je zato izgubio već dobivenu bitku.

Čelni čovjek HDZ-a je izbjegao konfrontaciju s Milanovićem. Ne možete imati vojsku iza sebe i ne ući u konfrontaciju sa zapovjednikom druge vojske. Ta je poruka bila loša. U tom trenutku je druga konzervativna opcija bio Most i u tome je tajna onoga što se u izborima dogodilo.

Petrov je iskoristio priliku i kamo sreće da ima još 10 Petrova. Mislim da je to dobar primjer i da to treba ohrabriti. Mislim da je svoj dio posla odradio čestito.

Prvi put se u HDZ-u bira na način jedan član jedan glas, ali sada ima samo jedan kandidat.

Šteta velika. Neoprostiva pogreška je neiskorisiti besplatne minute koje bi po naravi dobili izbori za predsjednika stranke. Ne razumijem da je to HDZ ispustio. Ako nije bilo kandidata trebalo ih je ohrabriti. HDZ ima suvislih kandidata koji bi se ravnopravno mogli nositi s Karamrakom koliko toliko. HDZ- je zbog perioda Sanadera i Kosorice devastiran kadrovski i onda se ljudi uplaše. Šteta velika jer za tu nervozu nema niti jednog razloga. Karamarko i Brkić ne vole čuti istinu o HDZ-u.

Mnogi kažu da će Most naštetiti ideji trećeg puta.

Ja nisam politolog, ali sam u politici 20 godina. Nema dvojbe da je hrvatski politički sustav dvostranački i treći put se javlja samo kad je na djelu kriza identiteta. Nema dileme da će hrvatska  varirati između SDP-a i HDZ-a. Ja mislim da je naše biće takvo da ne postoji mogućnost za ozbiljan treći put. Stranački sustav bi se trebao demokratizirati.

Propituje se stabilnost Vlade. Vidite li mogućnost preslagivanja u kojem bi dio Mosta bio istisnut?

Ja mislim da to nije realno. Ja sam navijao za veliku koalicju HDZ-a i SDP-a- Nažalost politički trenutak je takav da čelni ljudi tih stranaka ne mogu surađvati.

Hoće li Orešković izdržati do kraja madata?

Teško je to reći. Realnije je govoriti u periodu od godinu dana i mislim da će to izdržati. U interesu je da Vlada opstane jer je donijela neke novine. Nije to klasična politička grupacija. Atipična je zbog premijera i Mosta i to daje novu kvalitetu.

Za predsjednika SDP-a izabran je Milanović. Može li on biti premijer ako vodi stranku kao dosad?

Mislim da je izbor Milanovića za Hrvatsku dobar izbor i za SDP da je dobar izbor. Izbor Milanovića je izbor socijaldemokrata i s njim je SDP socijal-demokratska partija, a drugi izbor Komadine bi bio SDP kao izbor demokratskih promejna.

Milanović je imao loše vođenu vladu, ali je u zadnjih godinu dana bio novi čovjek. Ako ne bude bahatosti i arogancije i neukusnih ideoloških izljeva i ustašama i faštiima on bi mogao izrasti u ozbiljnog političara. I ako to bude fokus, a ne obračuni s ljudima iz suprotnog tabora SDP bi mogao biti ozbiljan.

Zašto je Hasanbegović najpopularniji ministar?

To je odraz frustracije birača HDZ-a jer oni su u potrazi za indentitetom jer ih je politika Sanadera izludila. Progon Gotovine se objašnjavao domoljubnim činom iako su svi HDZ-ovci ludili zbog toga.

Hasanbegović, prema koje nisam imao simpatije mi je postao simpatičan jer bez straha komunicira ono što misli i to je na frekvenciji onoga što misli dio birača HDZ-a. Kad ga tako frontalno napadnete ljudi će biti na strani njega. I to kad mu se spočitava nešto što je govorio sa 16 godina… Šta ima veze šta je tada radio? Zar se ne smije promijeniti u međuvremenu?

MP/N1/Foto:Screenshot


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->