I Crna Gora nedavno se pohvalila kako je Ukrajini poslala vojnu pomoć, vrijednosti preko 10 milijuna eura. Najkrupnija stavka u toj donaciji naših istočnih susjeda je 8 tisuća granata brodskih topova AK-726. Nisu se pohvalili od kuda im tolika količina brodske municije?
Riječ je o granatama za sovjetske pramčane topove sa velikih patrolnih brodova „Split“ i „Kotor“ koji su bili bazirani u ratnoj luci Lora u Splitu. 1991. godine brodovi su, kao i većina flote nekadašnje JRM, odvučeni u Crnu Goru.
Hvale se danas oni iz Podgorice kako, eto, i oni pomažu obrani napadnute Ukrajine, ali ne kažu imaju li vlasničke papire za imovinu koju poklanjaju.
Nitko da ih priupita kako su uopće došli u posjed te vrijedne imovinekoju puna tri desetljeća ili prodaju na međunarodnom tržištu, ili, kada zatreba napudrati vlastito političko perje, poklanjaju.Crnogorci su poklonili Ukrajincima i oko 800 komada granata za topove „Bofors“ sa raketnih topovnjača klase „Rade Končar“ za koje je znano da za vrijeme SFRJ nisu bile bazirane na području Crne Gore već u hrvatskim lukama.
Nepobitna je činjenica da je najveći broj ratnih brodova JRM-a (89 posto) stalno bilo bazirano u hrvatskim lukama: Puli, Šibeniku, Splitu (Ratna luka Lora) i Pločama. Crna Gora mogla se podičiti tek baziranim brodovima iz sastava 9. Vojnopomorskog sektora: patrolni čamci, minopolagači i neki pomoćni brodovi…
Brojke su egzaktna stvar – Crna Gora u vojnom proračunu bivše SFRJ sudjelovala s 1,9 posto, a nakon raspada te države domogla se čak 89 posto brodovlja i opreme JRM-a. Među njima i školski brod, jedrenjak “Jadran” najljepše plovilo na Mediteranu.
Na putu prema proglašenju svoje državne nezavisnosti od Srbije, Crna Gora uživala je jaku podršku službenog Zagreba. Posve nezasluženo. Puno toga smo im oprostili. Podgorica se potpuno „lišo“ izvukla iz agresije na Dubrovnik, Cavtat i Konavle.
Pravu odštetu za ubijene Hrvate i popaljene kuće po hrvatskom jugu nikada nisu platili. Crnoj Gori hrvatski političari nikada nisu ispostavili račun za golemu flotu JRM koju su 1991. povukli iz hrvatskih luka u Boku Kotorsku te je kasnije lešinarski rasprodali po svijetu za stotine i stotine milijuna eura. Oko povratka školskog broda „Jadran“ hrvatske političare Crnogorci neviđeno bezobrazno muvaju i zavlače već godinama.
Hrvatska je izravna žrtva crnogorske ratne agresije 1991. godine, žrtva njihove kriminalne prodaje hrvatske imovine, ali i žrtva brojnih crnogorskih političkih prevara.
Zašto Podgorici uporno pružamo podršku na njihovom putu prema EU? Bezrezervna je bila i naša podrška u procesu crnogorskog puta prema NATO-u. Čemu bezuvjetna podrška?
Posebno sada kada tu državu vodi otvoreno prosrpska vlast i posve je izvjesno da će tako biti i nakon nadolazećih parlamentarnih izbora. Zašto uporno bičujemo sami sebe?
I otac psihologije Sigmund Freud bio bi u ozbiljnoj dilemi kako odgovoriti na to pitanje. Nitko u Vladi RH da stavi prst na čelo i da se zapita – Dobro ljudi, pa kakva je hrvatska korist od članstva Crne Gore u NATO-u i sutra u Europskoj uniji? Kakva država, takva korist.
Možda nam Crnogorci ukradenu opremu, pa i oteti jedrenjak Jadran, vrate za 100 godina, kao što su i mirovni sporazum s Japanom za rat iz 1904. potpisali tek 2006. godine.
Analitički tim Maxportala/Foto: JRM
